Porodica Hasanović iz Skelana kod Srebrenice broji pet članova, koji svi žive pod istim krovom u maloj i trošnoj kući. Tokom zimskih meseci Smajo (75), Sabra (67), kao i njihov sin Salim sa ženom Elmedinom i kćerkom Selmom spavaju u jednoj prostoriji.
- Prema njihovim tvrdnjama, živjeti takav život nije nimalo lako; međutim, spas leži u skladnim odnosima i zajedničkom nastojanju da se poboljšaju uvjeti među svima koji su uključeni.Unatoč tome što ima priliku pronaći posao negdje drugdje u Skelanu, Salim je odlučan u odluci da ne napusti svoje ostarjele roditelje. Ruke koje su ga odgojile i njegovale su svete, a svojoj supruzi je jasno dao do znanja da se od njih nikada neće rastati.
U jednoj sobi svekar, svekrva, sin, snaha i unuka obavljaju sve svoje dnevne aktivnosti, uključujući kuhanje, spavanje i ispraćaj. Unatoč životnom rasporedu, s ponosom tvrde da je njihov obiteljski život skladan i neopterećujući. Oni se nadaju da će s vremenom moći proširiti svoje skromno prebivalište. Hasanovići su raseljeni tijekom rata, potražili su utočište u Makedoniji prije nego što su se nastanili u Doboju. Na kraju su se vratili u svoj rodni grad početkom 2000-ih. Uz pomoć poslijeratnih donacija sagradili su kuću koja se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice. Međutim, gradnja ostaje nedovršena.
Prošlo je 18 godina od našeg povratka, a živjeti ovdje nije lako. Propadajuće obloge predstavljaju stalnu brigu, jer komadići raspada padaju odozgo dok spavam. Nema pravih zidova ni panela, samo ostaci staklene vune koju su skoro pojeli miševi. Zima donosi nepodnošljivu hladnoću, s naletima vjetra koji prodiru sa svih strana. Kako bismo izolirali beton, pribjegli smo ga pokrivanju tepihom. Čak i naš unuk dijeli naše spavaonice, podnoseći iste uvjete. Sabra ovu stvarnost dijeli s ITV STORY.
Sabra i Smajo suočavaju se s brojnim zdravstvenim problemima, što rezultira velikim izdacima za osnovne lijekove. Financijski pritisak na njihovu obitelj je očigledan, dok se bore spajaju kraj s krajem. Kako bi dopunili prihode, bave se uzgojem ovaca i rade za skromnu plaću, a primaju i minimalnu socijalnu pomoć.
Salim i Elmedina, sin i snaha, nastoje maksimalno pojednostaviti svoj život. Ipak, Elmedina ističe da joj svekrva pomaže u svakom pogledu, dok se svekar trudi da doprinese obiteljskim financijama. Unatoč astmi i otežanom disanju, Smajo marljivo brine o ovcama i spremno se odaziva zahtjevima fizičkog rada. Ni Salim ni Elmedina nemaju stalno zaposlenje; umjesto toga, rade kao nadničari.
Suprug i ja smo trenutno nezaposleni, ali dajemo sve od sebe da spojimo kraj s krajem. Naš životni prostor posvećen je čišćenju i pripremi voća za prodaju. Razmišljamo o nabavi sijena za nadolazeću zimu. Kako bismo pomogli drugima, suprug i ja mjesec i pol dana cijepamo drva, neumorno vitlajući sjekirama. Odlazak u šumu mi nije izazov. Unatoč trenutnim okolnostima, nadamo se svjetlijoj budućnosti. Elmedina, koja je svog supruga Salima upoznala dok je bio u posjeti obitelji, kaže da su nakon samo dva dana veze odlučili krenuti zajedno. Sada su u sretnom braku već 12 godina i imaju kćer Selmu, koja trenutno ide u peti razred.
