Aleksandra Radović je istaknuta po svojoj neupitnoj predanosti gradnji karijere, bez imalo skandala, te je oduvijek bila oprezna u svojim izjavama.Od trenutka kada je stupila na scenu, a to je prošlo mnogo godina, primijetno je da se vrijeme čini ubrzanijim, a da smo i sami sebi nametnuli više obaveza nego što bismo možda trebali. Aleksandra počinje svoju priču osvrćući se na događaj prije dvadeset godina, na Sunčanim skalama, kada su publika i žiri bili podijeljeni između nje i Bojana Marovića u vezi s pobjedom.
“Kao so u moru” označava prvu veliku i važnu pjesmu koja je označila početak njezine profesionalne karijere. Na tom festivalu, publika je bila iznimna, a većina članova žirija dodijelila mi je najviše ocjene. Konačni rezultat bio je sto poena za Bojana i 99 za mene. Možda sam u trenutku pomislila na nepravdu, ali sada, s godinama iskustva, shvaćam da je sve ispalo onako kako treba. Dan prije finala, malo tko je znao kako izgledam, iako sam već puno radila, a ljudi su poznavali moj glas. Nakon tog finala, svi mediji su počeli pisati o Aleksandri Radović – pjesma se svidjela ljudima, a ja sam konačno izašla iz sjene.
U njezinom životu nije nedostajalo nepravdi, a bilo je i pogrešno interpretiranih izjava.
Bez obzira na to koliko sam se trudila ublažiti ili racionalno objasniti ono što mislim, često su moje riječi dočekane s oštrim kritikama. Sada shvaćam da to nije bila slučajnost, već teret koji moram nositi. Možda sam kao mlada osjećala potrebu da se opravdam, da kažem “čekajte, nisam takva”, ali posljednjih godina više nemam tu potrebu. Puštam ljude da vjeruju u ono što žele, ali se brinem da nastrojenje mog srca bude iskreno prema svima. Na kraju krajeva, pravda nam nije obećana u ovom svijetu; to će doći tek nakon smrti. U tu drugu pravdu svakako se uzdam. Nedavno je Aleksandra govorila o iskušenjima razvoda, dodajući dubinu svojim razmišljanjima.
