Za danas smo vam spremili mini temu, a koja je povezana sa Biljanom Jevtić. Naime, njen brak sa Acom Ilić, traje preko 35 posljednjih godina, a danas donosimo i neke detalje iz njihovoga braka…
Svima nam je poznata romantična priča Biljane Jevtić i Ace Ilića koja je procvetala poslednjih godina. Kao kolege i životni partneri, u vezi su već 37 godina. Oboje su talentovani pevači i ponosni na svoju saradnju u muzičkoj industriji. Njihova ljubav, koja je tokom vremena sazrevala, postala je pravi uzor mnogima u industriji i šire.
Ljubazno su ispričali priču o svom prvom susretu, dubokoj privrženosti koja se razvila među njima i postojanoj predanosti koju su njegovali tokom godina. Nedvosmisleno je da je snaga njihove veze tolika da ni silne rijeke Sava i Dunav ne bi mogle raskinuti njihov odnos. Njihova veza nije samo rezultat emocija, već i stalnog rada na zajedničkom cilju i rastu kao pojedinci i partneri. Njihovi scenski nastupi naširoko su priznati kao suštinski prikaz idealnog para, koji svojim harmonijama i sinergijom osvajaju srce publike.
Među najčešćim upitima mladih koji traže savjet o održanju braka odnosi se na njegove bitne elemente. Često razmišljaju o tome kako smo Aca i ja vješto prebrodili godine zajedno. Bilja naglašava važnost povjerenja, razumijevanja i sposobnosti rješavanja sporova prije nego što oni prerastu u značajne sukobe. Ističe kako je ključno da se nikada ne zapostavi komunikacija, jer svaki problem može biti rešen razgovorom i međusobnim slušanjem.
Aca dijeli svoje viđenje: Za vrijeme naših zajedničkih godina riječ “razvod” nikada nije spominjana, čak ni u opuštenim razgovorima. Često se šalim da će Dunav doživjeti razvod prije nas! Međutim, tek kad je sudbina poigrala svoje, njihova su se putovanja konačno uskladila, prateći njihova predana nastojanja da izgrade svoje karijere na mjestu koje smatraju svojim domom. S godinama su naučili važnost postavljanja zajedničkih ciljeva i davanja prostora jedno drugome za lični razvoj.
Biljana se rado prisjeća svog idiličnog djetinjstva u selu Grejač, nedaleko od Niša, gdje je odrasla u velikom domaćinstvu koje je činilo deset članova obitelji, a među njima su bili majka Dobrila, otac Života, sestra Svetlana, stric i baka. Stambeni dio sastojao se od dvije prostorije, koje su obuhvaćale spavaću i dnevnu sobu, te dodatni prostor s ugodnim kaminom koji je služio kao mjesto za pripremu obroka i uživanje u domaćim kolačima. Odrasla je u toploj atmosferi, gdje su svi članovi porodice davali svoj doprinos, a vrijednosti porodice i zajedništva bile su osnova njenog odgoja.
Njihov život karakterizirala je jednostavnost i zadovoljstvo, a pjevačica se s ljubavlju prisjeća Biljanine razdragane razigranosti koja ju je zavoljela i pjevačici i njezinoj mlađoj sestri. U dobi od sedam godina, istraživala je voćnjak koji se nalazio iza njihove rezidencije, bez napora se popela na stablo trešnje. Unatoč svojoj veseloj naravi, Biljana nije bila imuna na životne izazove.
Međutim, izazovi su se pojavili tijekom njezina spuštanja, što ju je natjeralo da potraži pomoć svojih prijatelja. Odmalena se bavila poljoprivrednim poslovima, ali i razvijala strast prema muzici, koja će kasnije postati njen životni poziv. Ova pričica o njenom djetinjstvu pokazuje koliko je bila vezana za prirodu i ljude oko sebe, te kako su te osnovne vrednosti oblikovale njenu ličnost i odnos sa svetom.
Za Mašu i Dašu, sijamske blizanke, često se smatra da su proživjele najtragičnije živote. Rođeni kao sijamski blizanci, postali su predmet opsežnog istraživanja Pyotra Anokhina, sovjetskog fiziologa poznatog po svojim studijama o ljudskom kardiovaskularnom i živčanom sustavu. Anokhin je značajan dio svojih znanstvenih istraživanja posvetio Maši i Daši Krivošljapov, poduzimajući istraživanja koja su trajala većinu njihovih života.
Sestre su trpjele muke, povučenost i život bez tipičnog ljudskog angažmana zbog eksperimenata odobrenih u SSSR-u. Okolnosti za Mašu i Dashu Krivošljapovu bile su dodatno zakomplicirane njihovim izrazito suprotnim osobnostima – jedna je pokazivala psihopatske karakteristike, dok je druga predstavljala empatiju. Unatoč svim nedaćama, njihove živote su oblikovali znanstveni eksperimenti koji su ih stalno stavljali u središte pažnje, a koje je Anokhin smatrao ključnim za napredak u razumijevanju ljudskih bioloških procesa.
