Današnji dan donio je dubok osjećaj tuge i tišine u srca mnogih – napustio nas je dr. Aleksandar Đoković, cijenjeni hirurg i čovjek čiji profesionalni, ali i ljudski trag ostaje neizbrisiv. Imao je samo 53 godine kada je, iznenada, njegov život prekinut, ostavivši prazninu koju neće biti lako ispuniti – ni u zdravstvu, ni među onima koji su ga poznavali.

Njegova karijera nije bila samo niz medicinskih titula i stručnih postignuća. Bio je voditelj ključnog hirurškog odjela, ali i mnogo više od toga. Ljudi koji su dolazili kod njega, bilo kao pacijenti ili kao prijatelji, nisu odlazili s osjećajem da su primili samo stručnu pomoć – osjećali su da ih je čovjek saslušao, razumio i primio k’o svojega.

  • Bio je poznat po nenametljivoj toplini, po smirenosti koja je ulivala povjerenje, i po riječi koja je umjela da bude lijek gotovo kao i njegov skalpel. Mnogi iz javnog života, posebno sa estrade i iz medijskih krugova, posljednjih dana iskazali su tugu zbog njegovog odlaska. Oni koji su ga poznavali izbliza, znali su da je Aleksandar bio rijedak spoj stručnosti i dobrote – čovjek koji nikada nije tražio reflektor, ali je bio svjetlo mnogima u najtežim trenucima.

Jedna od posljednjih operacija koje je izveo ostala je urezana u sjećanju javnosti. Riječ je o zahvatu koji je promijenio život pjevačici Krstinji Matanović, tadašnjoj učesnici takmičenja „Zvezde Granda“. Intervenciju je finansijski pomogao Saša Popović, koji je bio ne samo kolega, već i prijatelj doktora Đokovića. Tom prilikom, Popović je izjavio: „Aleksandar je bio heroj iz sjene – neko ko je znao spojiti preciznost struke sa ljudskom toplinom.“ Taj gest, ta operacija, bila je više od medicinske pomoći – bila je dokaz koliko je ovaj doktor bio poštovan, voljen i vrijedan povjerenja.

Na vijest o njegovoj smrti reagovala je i Ceca Ražnatović, javno izražavajući bol i tugu. Na društvenim mrežama napisala je: „Otišao si na bolje mjesto, ali ćeš nam zauvijek nedostajati.“ Njene riječi su bile i lične i kolektivne – kao jeka u srcima svih onih koji su se bar jednom oslonili na doktora Đokovića. Nije bio samo ljekar. Bio je prijatelj, oslonac, savjetnik, i iznad svega – čovjek.

Mnogi su u ovim danima istakli da su mu najvažniji alati bili smiren glas, pažljiv pogled i otvoreno srce. U vremenu kada je empatija često zanemarena, a medicina svedena na brojke i termine, Aleksandar je ostao posvećen svakom čovjeku ponaosob. Njegov kabinet nije bio samo prostorija u bolnici, već mjesto gdje su ljudi osjećali da nisu sami.

  • Portal Nova.rs podsjetio je da je Aleksandar bio čovjek čija su mirnoća, stručnost i tiha velikodušnost činili razliku. Nije tražio priznanja. Nije govorio mnogo o sebi. Ali su svi o njemu govorili – s poštovanjem, zahvalnošću i divljenjem. Neki su ga nazivali „doktorem koji liječi i dušu“, i to nije bilo pretjerivanje.

Njegov iznenadni odlazak je podsjetnik na ono što često zaboravljamo – da su najveća djela ona koja se ne viču, da postoje ljudi čije prisustvo liječi, a čije odsustvo boli tiho i duboko. Bio je neko ko je znao čuvati tuđe tajne, slušati bez osude i pomoći i kad nije morao.

Za sobom je ostavio porodicu, kolege i prijatelje – ali i nešto što ostaje izvan vremena: povjerenje, sjećanja, blagost. Svi koji su ga poznavali sada u njemu vide ne samo doktora, već simbol ljudskosti koju današnji svijet očajnički traži.

Možda će neko reći da je otišao prerano. I jeste. Ali ono što je za sobom ostavio – neizbrisiv trag, tople priče, zahvalna srca – to ostaje da živi mnogo duže od svake statistike i godišta rođenja i smrti.

Dr. Aleksandar Đoković nije bio samo hirurg – bio je iscjelitelj tišinom, razumijevanjem i djelom. Njegovo ime će ostati upisano ne samo u medicinskim kartonima, već i u sjećanjima onih kojima je pružio nadu kad su mislili da je više nema.

Preporučeno