– Ljubav i brakovi između osoba različitih nacionalisti, danas i više nije toliko učestao kao nekada prije. Jednostavno, oni stariji, roditelji, bake i djedovi utiču na svaje nasljednike da dobro paze sa kakvom osobom stupaju u bračne odnose….
Devedesetih godina prošlog stoljeća, prije rata, Slobodan se oženio muslimankom zbog velike ljubavi prema njoj. Ona je, prema tadašnjem običaju, izrazila želju da prijeđe na pravoslavlje i crkveno se vjenča, ali ju je on u tome spriječio. Njihova kći na mrežama je podijelila priču o tome što se događalo u njihovoj obitelji tijekom tog razdoblja. U Bosni, točnije u Prnjavoru, tijekom ranih devedesetih odvija se nevjerojatna ljubavna priča između muslimanke Dženite i pravoslavca Slobodana, koja svjedoči o bezgraničnosti ljubavi i njezinoj sposobnosti da pobijedi svaku prepreku.
- Dok većina ljudi tada i sada različite religije često doživljava kao značajnu prepreku, ovaj par ljubav je vidio kao jedini temelj svoje vjere. Godine 1990. Dženita iz Tuzle i Slobodan iz Prnjavora, oboje mladi iz Bosne i Hercegovine, svoju su ljubav zapečatili vjenčanjem u općini. Unatoč Dženitinom prijedlogu za crkveno vjenčanje i njenoj spremnosti da zbog ljubavi promijeni vjeru, Slobodan je, također vođen ljubavlju, donio odluku da svojoj supruzi ne dopusti takvu promjenu, jer nije želio da ona mijenja svoj identitet u bilo koji način. Možda je upravo zbog toga ovaj par i nakon trideset godina ostao u sretnom braku. Jako smo ponosni na postignuća naše braće i sestara.
Do danas, moj brat i ja i dalje smo neizmjerno ponosni na njih, a naša ljubav jedno prema drugom ostaje jaka kao što je bila od samog početka. Nikada nismo bili svjedoci niti jednog neslaganja temeljenog na nacionalističkim razlikama između njih dvojice. Doduše, bilo je pogrdnih opaski od strane pojedinaca i s očeve i s majčine strane tijekom i nakon rata. Međutim, suočili su se sa svime s nepokolebljivom otpornošću, služeći kao pravi prikaz skladne multietničke zajednice.
Ovaj izvadak je preuzet iz gore spomenute objave na Instagramu. Ćerka Slobodana i Dženite ljubavnu priču, prepričavajući njenu prošlost i sadašnjost, podijelila je putem Instagram stranice “Official.bih.srb.hr.cg”. Godine 1990. moji roditelji Dženita i Slobodan stupili su u brak, pred sam početak rata. Bilo je to vrijeme kada značajan dio stanovništva još uvijek nije u potpunosti prihvatio snažan osjećaj vjerskog ili nacionalnog identiteta, za razliku od prevladavajućeg osjećaja danas.
Porijeklom iz Tuzle i Prnjavora, moji roditelji odlučili su svoju zajednicu učvrstiti građanskim i pravoslavnim crkvenim brakom. Na ovu odluku utjecalo je majčino vjerovanje u dugogodišnju tradiciju koja nalaže djetetu da uzme očevo prezime, naslijedi njegovu imovinu i posljedično usvoji njegovu vjersku pripadnost. Božanski nadimak Iako se moja majka izjašnjava kao muslimanka, ona nikada nije bila istinski pobožna, tako da bilo da se radi o pravoslavlju ili islamu, to za nju nema veliki značaj. Moj otac, s druge strane, nije imao nikakve vjerske sklonosti.
- Čak su se i moji djed i baka s očeve strane pitali zašto nije pristao na prijedlog moje majke, s obzirom na njezin nedostatak vjerskog žara. Međutim, moj otac je uvijek odgovarao istim odgovorom. Vjerovao je da Jenita treba ostati Jenita, zadržavajući svoj muslimanski identitet kakav jest (budući da moja majka nije posebno religiozna), bez promjene imena ili vjere, što bi rezultiralo potpunom transformacijom njenog identiteta. Ne mogu promijeniti tvoj identitet, Jenita, budući da ti ga je podario Bog. Tko sam ja da vam namećem promjene?
Ako bi promijenio tko si zbog mene, onda naša ljubav ne bi imala snagu potrebnu da izdrži i napreduje. Da sam želio isključivo Srpkinju, tražio bih osobe s imenima kao što su Dragana, Milena, Danica, Milijana… a ne samo da tražim prvu ženu koja me iskreno voli, bez obzira na njezino porijeklo. Tvoje ime, Jenita, doista je izvrsno – ime koje odjekuje nebeskom ljepotom.’ Ponavljao sam te riječi bezbroj puta. I tako je njihova ljubav trajala do danas.
