Kosta Kecmanović je i ove nedelje tema broj jedan u Srbiji. 3 maja se puni godina dana od velikog masakra koji se desio u Srbiji. Devet mjeseci kasnije, Nina Borović Kobiljski, ožalošćena majka Eme Kobiljski, koja je tragično izgubila život od ruke Koste Kecmanovića, monstruoznog dječaka odgovornog za masakr u Oglednoj osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, još uvijek ne može shvatiti nedostatak empatije koju su pokazali roditelji maloljetne počiniteljice, unatoč njezinim očajničkim molbama da interveniraju i stanu na kraj nasilju.
Obitelj Kobiljski čvrsto je uvjerena da su oba roditelja, Miljana Kecmanović i Vladimir Kecmanović, morala biti upoznata s Kostinim stanjem i potrebom liječenja. No, obeshrabreni su što Kecmanovići to negiraju, braneći se kao roditelji i dosljedno ponavljajući svoju nevinost tijekom rasprava o zločinu njihova sina.
S druge strane, refren ostaje isti: “Nisam kriv” i “Nisam kriv”. Nema grižnje savjesti zbog njihovih loših izbora, nema kajanja i nema spremnosti da preuzmu odgovornost za prava koja su željeli i dragovoljno uživali. Živjeli su svoje živote potpuno usklađeni s vlastitim vrijednostima u koje očito i dalje vjeruju. To je Nina izrazila u srdačnoj poruci na Facebooku u kojoj dijeli svoju tjeskobu zbog nepravde koju trpe obitelji žrtava masakr. Nininu majku, koja je tragično izgubila kćer, talentiranu odbojkašicu ambicioznih snova, dodatno uznemirava činjenica da su Kecmanovići angažirali odvjetnicu poznatu po obrani kriminalaca. Obrana Kecmanovića zamjera instruktorima streljane da su Kostu učili pucati, zgodno zanemarujući da ga je u tu vještinu uveo njegov rođeni otac.
Nakon devet mjeseci, značajna promjena leži u uključivanju odvjetnika koji će nam vješto braniti i racionalizirati ove užasne događaje, služeći se iskrivljenim odrazom, a sve dok pokušavaju prikriti pravu prirodu zločina. Usvojit će isti standardizirani pristup okrivljavanja drugih za moje odluke i postupke, u konačnici prebacujući odgovornost za moja prava na nekog drugog ili možda nitko uopće neće biti pozvan na odgovornost, kako je Nina oštroumno primijetila.
Emma ih je naučila umijeću ljubavi, kako u njezinom izražavanju tako iu bezgraničnoj prirodi. Iako njezina obitelj trenutno prolazi nezamislive muke, roditelji žrtve tvrde da im je mržnja i dalje nepoznata emocija.
Emina majka izrazila je ogromnu tugu, ističući da ne gaji nikakvu mržnju i ogorčenost. Takav osjećaj dijeli i obitelj Kobiljski, ali i najbliža rodbina još petero djece koja su tragično izgubila živote u pucnjavi u školi. Počinitelj Kecmanović je u ovom stravičnom događaju ozlijedio još petero djece i profesoricu povijesti. Tragično, stražar škole Dragan Vlahović, zajedno s dvoje učenika petog razreda i jednom djevojčicom sedmog razreda koji su se u to vrijeme zatekli u školskom holu, također je stradao kao žrtva razornog masakra koji se dogodio pred kraj prve škole. razreda te kobne srijede. Neizmjerna je duboka tuga i bol koju su proživjele ove obitelji.
Prema optužnici Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu, zločin je počinio vatrenim oružjem njegovog oca koje mu je nabavio otac. Prije incidenta otac ga je čak trenirao gađanje pokretnih meta. Vladimir Kecmanović je u pritvoru od tragičnog događaja, a kazneno odgovara i maloljetnikova majka zbog pronalaska njezinog DNK na jednom od metaka ispaljenih u školi.
