U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o doktoru Nestoroviću, a koji je bio jako popularan za vrijeme korona virusa. Slijedi i jedna njegova jako zanimljiva opservacija…..
Spremno pribjegavamo lijekovima, posebice antibioticima, unatoč tome što ih oprezni liječnici obično čuvaju kao posljednju mjeru. U mnogim slučajevima se bavimo samoliječenjem, što često dovodi do pogrešaka. Osvrnimo se danas na tvrdnje poznatog doktora Nestorovića. U suvremenom društvu sve je veći broj bolesti, kako je primijetio prof. dr. Branimir Nestorović, koje nisu naslijeđene, već samonastale.
Ovaj ugledni pulmolog, poznat po svojim nekonvencionalnim, ali dobro promišljenim pogledima, ističe da upalne bolesti crijeva, uključujući Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, proizlaze izravno iz modernog načina života. Tvrdi da su ovakva stanja rezultat ekstremne razine higijene i sterilnog okruženja u kojem trenutno živimo. Povijesno gledano, ljudi su se kroz izloženost tlu, infekcijama i izravnom interakcijom s prirodnim okolišem susreli s mnoštvom mikroorganizama, koji su neprestano izazivali imunološki sustav i održavali njegovu ravnotežu. Međutim, kako su pojedinci sve više usvajali rigorozne postupke čišćenja koji uključuju sapune i antibakterijske tvari, ta se izloženost znatno smanjila.
Nestorović tvrdi da je ova povećana sterilnost ostavila imunološki sustav bez vanjskih podražaja, što ga je navelo da pogrešno cilja na vlastite stanice – fenomen koji identificira kao temeljnu prirodu autoimunih bolesti. Ističe da samo nekoliko bakterija predstavlja pravu prijetnju našem zdravlju, dok velika većina ne pokazuje nikakav afinitet prema ljudskom tijelu. Iako diljem svijeta postoje stotine tisuća vrsta bakterija, samo ograničeni podskup ima sposobnost uzrokovati infekcije kod ljudi. Unatoč tome, pojedinci sve više koriste proizvode za koje se tvrdi da “ubijaju 99% bakterija”, često nesvjesni da takvi postupci narušavaju prirodnu ravnotežu njihove kože i unutarnjeg mikrobioma. U domeni antibiotika, Nestorović tvrdi da je njihova uporaba danas obilježena potpunom neodgovornošću.
Pojedinci ih često konzumiraju iz navike ili straha, unatoč činjenici da nisu uvijek potrebni. On objašnjava da antibiotici ne služe kao lijek; nego samo inhibiraju razmnožavanje bakterija, pri čemu imunološki sustav igra ključnu ulogu u procesu oporavka. Ako pojedincu nedostaje odgovarajuća količina bijelih krvnih stanica, nikakvi antibiotici neće biti učinkoviti. Posebno upozorava u kojoj mjeri antibiotici mogu štetiti organizmu. Njihova pretjerana uporaba remeti tjelesnu ravnotežu, jer ljudske stanice dijele mnoge sličnosti s bakterijama. Iako su dostupni deseci tisuća sintetskih antibiotika, samo ih je nekoliko stotina u upotrebi, dok se ostali smatraju pretjerano toksičnima.
Sukladno tome Nestorović antibiotike naziva “nužnim zlom” koje treba koristiti samo kad je prijeko potrebno. Unatoč tome, sugerira da priroda nudi mnoštvo alternativa – prirodnih antibiotika koji se često zanemaruju. Među najmoćnijima su češnjak koji je bogat aktivnim spojem alicinom i propolis, tvar pčelinjeg podrijetla koja uključuje brojne prirodne antibiotike. Osim toga, razne biljke imaju značajna ljekovita svojstva. Origano, crni papar i nekoliko drugih biljaka, koje su se kroz povijest koristile za konzerviranje hrane, dokazano snažno podržavaju obranu tijela od bakterijskih infekcija.
U pedijatriji, objašnjava Nestorović, samo je dva do četiri posto infekcija uistinu bakterijskog podrijetla. Većina su virusne i ne zahtijevaju liječenje antibioticima. Čak i u slučajevima gnojne angine, za koju se često propisuju antibiotici, stanje prolazi samo od sebe. Tvrdi da je ideja korištenja antibiotika za sprječavanje komplikacija zabluda lišena znanstvene potpore. Jedina okolnost u kojoj se savjetuje antibiotik kao preventiva je tijekom gripe, s ciljem smanjenja rizika od razvoja upale pluća. Nestorović ističe svijest o tjeskobi roditelja i njihovoj želji za što bržim ozdravljenjem djeteta;
Međutim, napominje da mnogi liječnici često propisuju antibiotike ne samo na temelju medicinske nužde, već radije zbog društvenih pritisaka – koji proizlaze iz straha da će biti optuženi za nemar ili podlijeganja zahtjevima zabrinutih roditelja. Zaključno, tvrdi da su glavni uzroci brojnih bolesti u suvremenom društvu nedovoljna tjelesna aktivnost i pretjerani stres. Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje, dok je um namijenjen za angažman. Naglašava da depresiju ne treba promatrati kao trajno stanje jer može dovesti do raznih zdravstvenih problema. Po njegovom mišljenju, pojedinci bi se trebali vratiti načinu života koji obuhvaća prirodu, jednostavnost i umjerenost u životu i terapijskoj praksi.
