– Vjerujemo da nema osobe na svijetu koja nije pomislila, šta se to zapravo dešava sa nama nakon što preminemo? Definitivno najneistraženija tema ikada, jer se ne može nikako utvrditi sa 100% sigurnošću, šta se dešava u tim trenutcima. Slijedi priča i sa aspekta jednog popa, šta se dešava nakon 40 dana nakon što neko umre.
Nakon smrti pojedinca, njihova duša kreće na putovanje, istražujući drage lokacije koje je posjećivala tijekom svog postojanja. U skladu sa učenjem i običajima koje podržava crkva, duša je u svakom trenutku u pratnji ove žudnje za lutanjem, nikada nije ostavljena da putuje sama.
Prema riječima protojereja-stavrofora, profesora doktora Vladimira Stupara, vrijeme smrti je božanski određeno i označava čovjekovu spremnost da ode sa ovog svijeta. U roku od dva dana, pojedincu se daje sloboda da ponovo posjeti draga mjesta i voljene pojedince iz njihovog zemaljskog postojanja. Međutim, zbog odsustva fizičkog tijela, energija duše sama nije u stanju uspostaviti komunikaciju s njima. Ovaj koncept je u skladu sa pravoslavnim vjerovanjem o putovanju duše nakon smrti, posebno unutar početnog perioda od 40 dana.
Prema Svetom Makariju Aleksandrijskom, ključna radnja koju treba preduzeti je molitva trećeg dana nakon smrti pojedinca. U tačnom trenutku pokoja stiže anđeo da vodi dušu i pruži pomoć u trenutku odvajanja od tela, pored anđela čuvara. Ova nebeska bića ostaju uz tranzicijsku dušu dok se kreće kroz svoje novo postojanje i okolnosti. Duša opaža beživotno, umrlo tijelo, ali isto tako prepoznaje da suština osobe, njen jedinstveni i nezamjenjivi identitet, ostaje “živa” jer je suština čovjeka vječna i ne može se uništiti.
Prema riječima protojereja-stavrofora, profesora doktora Vladimira Stupara, kada neko premine, često su svjedoci prizora ožalošćenih članova porodice i medicinskih radnika ako su bili u bolnici. U prva dva dana nakon smrti, duša se oslobađa stega fizičkog tijela i stječe sposobnost da se brzo kreće s jedne lokacije na drugu. Ovu informaciju iznio je protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar u intervjuu za TV Hram.
- Nakon tri dana, duša kreće na svoje putovanje u nebo, prelazeći nebeska područja dok ne stigne do božanskog prijestolja Boga i Isusa Krista. 40. dana se odlučuje o sudbini duše, da li će se grijati u vječnom svjetlu ili će boraviti u tami do vaskrsenja ili posljednjeg suda. Protojerej Stavrofor Stupar objašnjava da se u ovom iskustvu krije još jedan fenomen poznat kao klinička smrt, u kojoj se duša nakratko odvaja od tijela prije povratka, što je sasvim posebna pojava.
Prvih 40 dana nakon smrti, iako su ljudska konstrukcija, imaju poseban značaj za dušu. Percepcija vremena se razlikuje za dušu, ovisno o tome u kojoj mjeri je preminuli pojedinac njegovao svoju dušu božanskim vrlinama i darovima, čime je častio Boga. Nasuprot tome, ako je duša pokazivala apatiju prema negovanju odnosa i sa bližnjima i sa Bogom, ostala je lišena posvećenja. Siromaštvo i bijeda duše je direktna posljedica njenog neučestvovanja u svetim ritualima i molitvama tokom njenog zemaljskog postojanja.
Tokom 40 dana, duša ostaje u društvu dva nebeska bića – anđela čuvara koji nam je darovan tokom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da isprati dušu. Nakon toga, duša kreće na putovanje – uvid u sjaj Nebeskog Carstva i božanskog prijestolja, ili, alternativno, posjetu prebivalištima u kojima su zatvorene duše koje tek treba da ispune svoju svrhu prihvaćanja ljubavi i jedinstva s Bogom, uronjen u tamu i izmučen tugom. Duša svjedoči za oba carstva prije nego što konačno stane pred Krista, koji određuje daljnje odredište duše.
Profesor Stupar se tokom predavanja bavio temom carinika, onih nebeskih carinika koji pomno ispituju dušu. Opisati putovanje duše prema božanskom prijestolju je izazovan zadatak, jer zemaljski jezik ne uspijeva uhvatiti njegovu suštinu. Osim toga, profesor je naglasio nemilosrdne napore đavola da spriječi da čovječanstvo padne pod njegovu kontrolu. Srećom, zaštićeni smo od pogleda demona, jer su njihova odbojnost i užas toliko duboki da bi sami pogledi na njih mogli potencijalno izazvati fatalan strah.
U carstvu neba iu dubinama duše, nastanjuju se demoni, koji svojim odbojnim prisustvom muče anđele. Grešnu osobu koja nije prigrlila čestito postojanje pozivaju ovi demoni, koji izjavljuju: “Vi ste od naše vrste, pridružite nam se, jer je vaše mesto među nama.”
Tokom ovog određenog vremenskog okvira, duša se podvrgava rigoroznom ispitivanju, a značaj ovog putovanja prema Božjem božanskom prisustvu ne može se precijeniti. Ovi testovi i rituali, iako metaforički, a ne bukvalni, služe kao strašni izazovi koje duša mora savladati. Djevica Marija, koja je čistija od najsjajnije svjetlosti, molila je svog sina da brzo povrati njenu dušu i tako je poštedi da ne naiđe na zlonamjerna lica demona. Konačna svrha svih molitava je osigurati da se duša nesmetano približi Gospodinu, jer On utjelovljuje ljubav, samilost i pravdu.
Neutaživa želja demona je da osude što više pojedinaca u dubine pakla, osiguravajući da, kada dođe posljednji sud, sotona može s povjerenjem izazvati Krista ovim riječima: „Ako možete spasiti njih, spasite i nas. ” Đavo, obuzet vlastitom ohološću i korijenom svih grijeha, odbija promijeniti svoju suštinu ili se pokajati. Demoni, na sličan način, ne gaje želju za iskupljenjem, umjesto toga žude za spasenjem bez ikakvih promjena u svojoj prirodi.
Šta se dešava sa dušom kada prođe 40. dan?
- Jednom kada duša savlada đavolsku primamljivost, ona postaje naša, željno iščekivana od nas. Ispunjena ogromnim strahom, duša se približava božanskoj prisutnosti Boga, gdje se na kraju otkriva duboka pravda – Božja pravednost. Ovo označava značaj negovanja ograničenog vremena koje imamo u ovozemaljskom postojanju, i ne dozvoliti sebi da postanemo nezainteresovani, jer se moramo marljivo pripremati za neizbježni susret s Bogom. Ključno je da se uključimo u iskreno pokajanje, jer naša djela i odluke na zemlji imaju vječne posljedice – ono što ovdje vežemo bit će vezano na nebu, a ono što ovdje oslobodimo bit će oslobođeno na nebu. Ako osoba protraći svoj život, na kraju će dobiti drugačiju perspektivu, shvativši pravu suštinu svog postojanja.
40. dana svaki mali čin dobrote i ljubavi koji smo učinili bit će uzet u obzir. Ovaj privremeni sud, koji se događa prije vaskrsenja i posljednjeg suda, odredit će da li smo predodređeni za Carstvo Božje ili tamu – konačni sud koji obuhvata i žive i pokojne. Tokom ovih 40 dana naši komšije imaju mogućnost da nam u velikoj mjeri pomognu svojim molitvama i dobrim djelima. U svom proviđenju, Gospod može čak vratiti duše koje nisu spremne da se suoče s osudom, budući da posjeduje takvu moć. Otac Pajsije je ispričao priču o ženi koja je nosila breme greha, ali se stidela da ga ispovedi, verujući da je dovoljna molitva samo Bogorodici…
Nakon perioda od tri dana, Gospod ju je vratio u život, podstičući je da odmah dođe do sveštenika i izrazi želju za ispovesti, jer je znala da je njeno vreme na Zemlji ograničeno. Sa oproštenim grijesima, mirno je otišla sa ovog svijeta. To je božanski dar koji nam je podario sam Gospod, sposobnost da oživimo svoje duše u našim tijelima ako nas smatra nespremnima za sud.
