– Život poslije smrti? Vjerujete li u ovakve teme i priče? Mnoge osobe se zanimaju za ove teme,. ali jednostavno niko do sada nije shvatio šta se dešava nakon što jedna osoba premine. Slijedi i priča o čovjeku koji je do sada preminuo čak tri puta….
Stevo Selak, politolog, književnik, kipar i samozvani motivacijski govornik iz Banja Luke, tvrdi da je smrt doživio u tri odvojena navrata. Nevjerojatno, uspio je prkositi sudbini i svaki put se trijumfalno vratiti u zemlju živih. Tema o kojoj se radi nedvojbeno je klinička smrt, termin koji se u medicini koristi za opisivanje privremenog prestanka rada srca, označenog ravnom crtom na monitoru. Nakon toga, medicinski stručnjaci poduzimaju akciju i započinju proces poznat kao reanimacija. Ovom su fenomenu svjedočili milijuni diljem svijeta, a mnogi su potvrdili njegovu izuzetnu prirodu i utjecaj koji je imao na njihove živote.
Nakon što je prošao kalvariju borbe s dva tumora, Stevo svoje nevjerojatno putovanje dijeli u nizu ispovijesti koje se mogu pronaći na raznim platformama poput YouTubea i online publikacija. U ovim zadivljujućim izvještajima, on hrabro izjavljuje da je pobijedio sve strahove koji su ga nekoć mučili. Jedan poseban razgovor razotkriva jezivo sjećanje iz djetinjstva, u kojem pripovijeda kako ga je njegova sestra Milka, u dobi od četiri godine, podvrgla ledeno hladnoj kupki tijekom velike zime. Navodno je zbog ovog traumatičnog incidenta pao u komu, prestao disati i medicinski stručnjaci su ga proglasili klinički mrtvim.
Vrijedno je napomenuti da se ovaj incident dogodio tijekom njegovih ranih godina u Rijeci, u Hrvatskoj, njegovom rodnom mjestu. Stevo je tada s medijima u regiji podijelio svoje nesvakidašnje iskustvo boravka u mrtvačnici, gdje su se odvijale pripreme za njegov ukop. Nakon nevjerovatna 24 sata čudesno se vratio u život, ostavivši zaprepaštene i liječnike i roditelje. Za manje od godinu dana ponovno se našao pred novom i izazovnom situacijom. Pripovijeda o iskustvu uronjenja u teške i opasne okolnosti, što je rezultiralo opeklinama koje su prekrivale njegovo cijelo tijelo.
Njegov otac, Jovan, prisjeća se da je tijekom ovog iskušenja bio u nesvijesti i nije reagirao, ali je nekim čudom ipak ipak spašen. Tri godine kasnije, kao malo dijete, pao je u još jedno dugotrajno stanje nesvijesti, izdržavši više od 20 dana u komi. Jedino sjećanje koje ostaje iz tog razdoblja je trenutak buđenja. Iskustvo je bilo uistinu zadivljujuće. Kad sam se probudio, imao sam dojam da sam ušao u carstvo nebesko. Dočekala me je vizija eteričnih anđela i brojnih djevojaka okićenih u bijelim haljinama.
U ušima mi je odzvanjala uporna, neugodna zvonjava. Medicinski djelatnici su se malo nadali mom preživljavanju, smatrajući da neću doživjeti ni 12. Ipak, unatoč svim izgledima, ne samo da sam prešao tu prekretnicu, nego sam uspio upisati vojnu školu u Sarajevu. U dobi od 23 godine doživjela sam kliničku smrt. Odjednom mi je prestao dah i pao sam u komu. Tijekom tog nadrealnog stanja nisam osjećao nikakvu bol, dok su mi kroz um plesale žive slike iz najranijih trenutaka života. No, kada se pojavila slika moje voljene supruge Goge, s kojom dijelim tri sina i neizmjernu ljubav, obuzela me je melankolija. Iako sam bila svjesna da više ne dišem, da sam „otišla“, silna me tuga spriječila da prihvatim svoj odlazak.
- Na neki osebujan način, žaljenje što sam ostavio svoju dragu Gogu vratilo me u život, kako prenosi Balkanspress. Intrigantno je kako je nama koji se vraćamo zabranjen fizički kontakt s drugima; Promatram tijela i ljude, ali izgledaju udaljeni, gotovo kao da su zastrti izmaglicom… komentirao je, prije nego što je ispričao anegdotu iz stvarnog života koju zna o liječnici koja je doživjela kliničku smrt i našla se u prisutnosti svog djeteta . Unatoč njezinoj želji da zagrli dijete, umiješao se anđeo koji joj je rekao da se mora vratiti. U videu na YouTubeu Stevo je otkrio da se odrekao novca, akvizicija i svog posla kojim se više ne bavi.
Sada prihvaća život vođen Evanđeljem i osjeća se ponukanim podijeliti božansku poruku s ljudima na zemlji kroz njegove neprestane razgovore. Prema njegovim riječima, njegov najveći prijestup bila je odluka njegove supruge da prekine trudnoću, što je rezultiralo gubitkom njihova tri sina. No, ovaj izbor pravda objašnjavajući da su na to bili primorani zbog rata u BiH i teških okolnosti jer već imaju jedno dijete – najstarijeg sina. Nagađajući o potencijalnoj dobi i spolu njihovog prvog djeteta, procjenjuje da bi sada imali oko 27-28 godina. Unatoč ozbiljnosti situacije, on tvrdi da ne može gajiti grižnju savjesti za njihove postupke.
Supruga i ja rođeni smo u različitim zemljama – ona u Njemačkoj, a ja u Hrvatskoj. Zanimljivo, oboje smo dobili srpsku putovnicu, iako sam joj morao potanko objasniti razloge te odluke. Stevo je pojasnio svoje motive za svoje postupke, ističući da ih je činio misleći na buduću dobrobit svojih potomaka, detaljno obrazlažući svoje razloge. Srbi su se kroz povijest suočavali s brojnim sukobima s moćnim carstvima, ali su uspjeli izdržati i ustrajati. Unatoč gladi, nevoljama i trpljenju sankcija, izdržali su sve izazove. Život ima način da se zaokruži, a ono što je Srbija doživjela na kraju će zadesiti zapadni svijet.
Čvrsto vjerujem da srpski narod posjeduje jedinstvenu kvalitetu, jer je odabran i izuzetno prašta. Iako se identificira kao Srbin i pravoslavac, priznaje svoju sklonost slušanju svećenika. No, otkako se vratio s one strane, čvrsto vjeruje u postojanje reinkarnacije, unatoč tome što ona nije priznata u našoj vjeri. Nakon tri slučaja kliničke smrti, Stevo je krenuo u potragu za osobama koje dijele njegova iskustva, samo da bi otkrio da svi dijele nevjerojatno sličan narativ. Prema Stevinim riječima, u zagrobnom životu sve će ti se želje ispuniti.
U početku se nađete na lijepoj livadi, a zatim prijeđete na drugo mjesto. Kad umrete, prvo vam se pokaže vaš život, nakon čega slijedi prilika da izrazite svoje misli pred vijećem mudrih pojedinaca. Nakon toga izlazite i provodite divnih 46 dana na toj veličanstvenoj livadi. Uvijek sam vjerovao da je to 40 dana, ali moj brat, koji je tragično izgubio život u ratu u Bosni i Hercegovini 31. srpnja 1994., a na počinak je sahranjen 2. kolovoza, rekao mi je drugačije. Nekoliko dana kasnije, posjetio me. Izrazio je nelagodu našim neprestanim jadanjem i suzama, zamolivši nas da se suzdržimo od takve tuge i da se pretvaramo da mu je dobro. Spomenuo je da će ostati s nama još 39 dana prije nego što nastavi dalje.
Živo se sjećam da sam ga vidjela, baš kao što ti sada vidiš mene, potpuno budnog usred dana. Ova je otkrića Stevo podijelio tijekom svog gostovanja u Profi podcastu na YouTubeu. Stevo samouvjereno tvrdi da se unatoč potencijalnoj skepsi osobno uvjerio u postojanje Boga i neba, uvjeravajući druge da nema razloga za strah. Nadalje spominje razgovore s brojnim osobama koje su doživjele gubitak svoje male djece.
