Srpska pravoslavna crkva i njezini sljedbenici slave Đurđevdan 16. studenoga, blagdan povezan s različitim tradicijama. Ovaj značajni praznik obilježava uspomenu na prenošenje moštiju svetog velikomučenika Jurja iz Nikomedije u Lidu u Palestini, domovinu njegove majke, kako je on molio preko sluge neposredno prije svoje smrti. Značajne tradicije U ruralnim područjima zapadne Srbije tradicija uključuje tiho klanje crnog pijetla ili kokoši, dok se u Hercegovini za sličnu svrhu koristi crna koza.
Ovi rituali se provode u potpunoj tišini kako bi se domaćini zaštitili od mogućih napada vukova. Tradicije su nastale jer se razdoblje od Đurđica do blagdana sv. Mrate 24. studenoga naziva Vukovim danima (Mratinci), a sv. Mrata je prepoznat kao zaštitnik vukova. Iako Đurđic možda nije grimizno slovo, među svojim sljedbenicima ima veliku važnost i poštovanje, zbog čega se na ovaj dan izbjegava naporan rad i fizički poslovi. Osim toga, lov na vukove je potpuno zabranjen, jer one koji to čine čekaju velike nesreće koje se mogu povući tijekom cijele sljedeće godine.
DODATNI TEKST:
U drugom dijelu našeg današnjega članka, govorićemo o Patrijarh Pavlu, koji je bio jedan od rijetkih vjerskih radnika, a koji je bio omiljen kod svih naroda. To nije slučaj sa današnjim popovima, koji su samo kod pravoslavaca cijenjeni i poštovani…
Patrijarh Pavle vodio je jednostavan život, klonio se i privilegija i skupih darova. Više je volio javni prijevoz nego vozač i takav je pristup zadržao kroz cijeli život, ostavši skroman, iskren i odan svojoj vjeri do samog kraja. Medicinska sestra Mara Tešić bila je uz patrijarha u njegovim posljednjim trenucima, a dvanaest godina nakon smrti otkrila je njegove posljednje riječi i izgled koji je imao neposredno prije smrti. Trebao sam ga dovesti u crkvu. U svom dugogodišnjem radu dobijala je pohvalnice, a kako napominje, najznačajnije nagrade su joj prijateljstva koja je sklopila sa patrijarhom Pavlom, uz patrijarhe Irineja i Germana.
Dok je Njegova Svetost boravio, na VMA je sagrađena skromna crkva u kojoj će boraviti kad god je to bilo moguće. Jednog dana, tijekom blagdana, moja je odgovornost bila otpratiti ga do crkve. Ipak, osjetila sam tjeskobu koju je samo on mogao riješiti bez i jedne jedine riječi, ispričala je Mara za Objektiv 2021. Dosljedno je nudio pomoć. Napomenuo je da je patrijarh Pavle imao duboku empatiju prema ljudima oko sebe i da je znao kako da im učinkovito ublaži bol. Morao sam ga presvući, staviti u kolica i prevesti u crkvu. Boljelo me pomicati ga u tako krhkom stanju, budući da je bio istinski slab i da mu nije bilo dobro.
Našao sam se u teškoj situaciji, dvoumio bih li ga odvesti u crkvu, pogotovo s obzirom da je cijeli život posvetio vjeri i molitvi. U tom trenutku neizvjesnosti, prišla sam njegovom krevetu i nisam ni dovršila svoju misao; činilo se da uvijek razumije što mi je na umu, kao što je primijetila ova medicinska sestra. Završne napomene Prije njegove smrti, Mara je otišla kod patrijarha i započela razgovor.
Postavila mu je pitanje, a onda je on izgovorio svoje posljednje riječi. – Vaša Svetosti, molim Vas da mi pomognete u rješavanju moje dileme. Jednostavno je odgovorio: “Nemoj me držati, Maro, umoran sam.” Ovo je označilo zaključak; medicinska sestra prepričava završne riječi 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve. Odlazak Patrijarh Pavle preminuo je 15. studenoga 2009. u 95. godini života. Prije smrti nije izabrao kriptu u Sabornoj crkvi za svoje posljednje počivalište, niti mramornu grobnicu koja se nalazi u hramu sv. Save na Vračaru, koja je dio malog crkvenog groblja u Rakovici.
