U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo govoriti o procesu nakon što nam premine neka bliska osoba. Naime, jako je bitno šta da se uradi sa odjećom pokojnika, nakon što umre….
Nakon smrti drage osobe, brojni se pojedinci nalaze u nedoumici u vezi s odgovarajućim postupanjem s imovinom pokojnika, posebice njihovom odjećom. Uvriježeno je mišljenje da većini nije izvedivo zadržati stvari preminule voljene osobe. Stoga se preporuča da se ove stvari doniraju onima kojima su potrebni. Smatra se da ovaj čin pomaže preminulima u postizanju osjećaja mira.
Nadalje, bitno je voditi računa o načinu prolaska pojedinca, jer stvari mogu zadržavati bakterije i viruse dulje vrijeme. Rasprostranjeno je mišljenje da osobna imovina ima sposobnost apsorbirati energiju svojih vlasnika. Ovo postavlja pitanje trebaju li se stvari pokojnika zadržati nakon njihove smrti. Zabrinutost u vezi s negativnom energijom i dalje postoji, jer se smatra da predmeti mogu utjeloviti karmu. Koja bitna razmatranja treba zapamtiti? Prisutnost podsjetnika povezanih s pokojnicima može duboko uznemiriti pojedince. Dok se mogu pojaviti razna pitanja u vezi s imovinom, bojazni u vezi sa zadržavanjem imovine koja je pripadala preminulom bratu ili sestri ili voljenoj osobi isključivo zbog njihovog prethodnog vlasništva su neutemeljene.
U konačnici je povoljnije dati ove predmete dobrotvornim organizacijama. Neophodno je da članovi uže obitelji preminule osobe prevladaju psihološke barijere koje potiču strah od smrti. Prihvaćanje smrti može se pokazati kao težak izazov. Kako bismo spriječili da sjećanja postanu izvor nevolje, neophodno je ukloniti te prepreke. Psiholozi su se susreli s brojnim primjerima u kojima su osobe bliske preminulom izgubile razumijevanje stvarnosti, podlegle depresiji ili razvile mentalne poremećaje, a sve to proizlazi iz poteškoća u priznavanju stvarnosti smrti voljene osobe. Daljnje preporuke. Ljudi iz različitih vjerskih sredina imaju različite perspektive o prirodi postojanja.
Na primjer, pravoslavni svećenik može savjetovati ritual škropljenja predmeta svetom vodom. Isto tako, uobičajeno je unutar islamske tradicije da se raspodijeli imetak preminulog da bi se postigla blagoslov duše. Rijetko je postignuće za pojedinca postići tako značajno priznanje na dva kontinenta u kratkom razdoblju, kao što pokazuju postignuća Samuela Coleridge-Taylora. Šljive su posebno fascinantno voće, a evo nekoliko zanimljivih činjenica o njima:
Postoji oko 2000 različitih vrsta šljiva, od kojih svaka ima jedinstvene karakteristike, uključujući boju, veličinu i okus. Određene sorte pokazuju višu razinu kiselosti, dok se druge odlikuju svojom slatkoćom. U srednjem vijeku koštice šljive često su služile kao ukrasni elementi u nakitu. Simbolika šljive bila je vezana uz pojmove plodnosti i sreće. Origin Vjeruje se da šljive potječu s Balkana, a zatim su se Europom proširile iz Male Azije. Neke od najranijih uzgojenih sorti šljiva datiraju prije 2000 godina. Šljive su izvanredan izvor antioksidansa, posebice vitamina C, koji pomaže u borbi protiv slobodnih radikala i usporava proces starenja. Nadalje, ovo voće također osigurava vitamin K, hranjivu tvar neophodnu za održavanje zdravlja kostiju.
Šljive su izvrstan izvor vlakana, pridonose poboljšanju probave i regulaciji crijevne flore. Kada se konzumiraju u osušenom stanju, šljive se često koriste kao prirodni laksativ. U raznim kulturama šljive su imale značajnu ulogu u tradicionalnoj medicini. Osušeni oblik ovog voća, koji se naziva suhe šljive, obično se koristi za rješavanje probavnih problema. Uz svježe voće, suhe šljive uživaju popularnost zbog svojih zdravstvenih prednosti. Osobito su poznati po ublažavanju probavnih tegoba i smanjenju razine kolesterola. Nadalje, smatra se da su suhe šljive korisne za zdravlje srca.
Ključne za proizvodnju rakije u brojnim balkanskim narodima, šljive služe kao primarni sastojak žestokog pića poznatog kao šljivovica. Ova vrsta rakije ima značajnu kulturnu važnost u mnogim kućanstvima i često se proizvodi u domaćem okruženju. Dok šljive karakterizira iznimna slatkoća i sočnost, one također posjeduju kiseline koje doprinose izrazito osvježavajućem okusu. Ova međuigra slatkoće i kiselosti čini ih idealnom komponentom za deserte, džemove i sokove.
