Pravna borba između British Airwaysa i Srbije trajala je decenijama, a konačni epilog dobila je na Evropskom sudu za ljudska prava. Ova tragedija zauvijek je ostala upisana u istoriju kao jedina nesreća sa smrtnim ishodom u dugogodišnjem radu britanske aviokompanije i jedna od najvećih avionskih katastrofa na području bivše Jugoslavije.

„Zadržite sada visinu i javite kada prođete Zagreb“, bile su posljednje riječi koje je kontrolor leta iz Zagreba uputio pilotu leta JP 550. Samo nekoliko trenutaka kasnije dogodila se jedna od najstrašnijih avionskih nesreća u svjetskoj istoriji. Sudar dva aviona u vazduhu spada među najrjeđe situacije u avijaciji, ali upravo to se desilo na nebu iznad Vrbovca, oko 35 kilometara od Zagreba, 10. septembra 1976. godine.

  • U tom periodu Jugoslavija je zauzimala politički osjetljivo mjesto između Istoka i Zapada tokom Hladnog rata. Preleti zapadnih aviona preko teritorije SFRJ bili su česti jer mnoge aviokompanije nisu mogle koristiti vazdušni prostor zemalja Istočne Evrope pod uticajem tadašnjeg Sovjetskog saveza.

Tog kobnog jutra avion DC-9 jugoslovenske kompanije Inex Adria poletio je iz Splita prema Kelnu sa pet članova posade i 108 putnika. U isto vrijeme iz Londona je na put za Tursku krenuo avion Hawker Siddeley Trident 3B, u vlasništvu British Airwaysa, sa 54 putnika i devet članova posade. Oboje aviona upravljali su iskusni piloti sa više od 10.000 sati letenja iza sebe, ali tragedija se nije mogla izbjeći.

  • “Imate avion pred vama”, upozorila je kontrola leta, no ta informacija stigla je prekasno. U 10 sati, 14 minuta i 41 sekundu, na visini od 10.000 metara i pri brzini od gotovo 900 km/h, avioni su se sudarili. Prema izvještaju Jugoslovenskog komiteta za transport i komunikaciju iz 1982. godine, lijevo krilo DC-9 presjeklo je pilotsku kabinu i prednji dio putničkog prostora aviona British Airwaysa. Došlo je do trenutne dekompresije u Tridentu, što je izazvalo njegovo raspadanje u vazduhu. DC-9, kojem je nedostajala trećina lijevog krila, izgubio je kontrolu i strovalio se ka zemlji.

Nijedna od 176 osoba u oba aviona nije preživjela. Policajac koji je prvi stigao na mjesto nesreće zatekao je stravičan prizor – dijelovi aviona i tijela putnika padali su sa neba. Pored olupine britanskog aviona pronađena je i beba koja je još pokazivala znakove života, ali nije bilo moguće spasiti je.

Kao glavni krivac za tragediju označena je Kontrola letenja u Zagrebu. Te godine tehnologija kojom su raspolagali kontrolori bila je zastarjela, a broj zaposlenih nedovoljan za obim posla. Kontrolor Gradimir Tasić, koji je u trenutku nesreće bio na dužnosti, osuđen je na sedam godina zatvora. Kasnije mu je kazna smanjena kada je otkriveno da je radio tri uzastopne smjene od po 12 sati zbog nedostatka osoblja.

Stanovnici Vrbovca i danas pamte dan kada je nebo nad njihovim mjestom prekrio dim, a stvari putnika, torbe i dijelovi aviona padali su svuda unaokolo. Prizori tijela koja su s neba padala još vezana za sjedala ostali su urezani u sjećanja mještana. Među poginulima je bilo najviše putnika iz Zapadne Njemačke, zbog čega je tragedija dobila i međunarodnu dimenziju.

  • Na mjestu nesreće porodice stradalih podigle su skroman krst u znak sjećanja. Katastrofa je ostala zabilježena kao jedini slučaj u istoriji British Airwaysa sa smrtnim ishodom i kao jedna od najvećih avionskih tragedija u bivšoj Jugoslaviji.

Prva tužba za naknadu štete pokrenuta je tri godine nakon nesreće, kada je British Airways 1979. tužio SFRJ pred Okružnim sudom u Beogradu. Postupak je trajao više od tri decenije, a 2011. godine Okružni sud je presudio u korist britanske kompanije i naložio isplatu od preko milion eura. Međutim, Apelacioni sud je kasnije preinačio odluku, što je izazvalo dugotrajnu pravnu bitku koja je prošla kroz sve sudske instance u Srbiji, sve do Ustavnog suda.

Godine 2016. Ustavni sud Srbije utvrdio je da je pravo British Airwaysa na suđenje u razumnom roku povrijeđeno, ali nije utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Nakon iscrpljivanja svih pravnih sredstava u Srbiji, British Airways je slučaj iznio pred Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.

Pored British Airwaysa, još devetnaest porodica stradalih pokrenulo je parnične postupke za naknadu materijalne i nematerijalne štete pred sudovima u Beogradu. Većina njih bila je povezana sa članovima letačkog osoblja britanskog aviona.

Ovaj slučaj i danas se pamti kao simbol pravne komplikovanosti, tehničkih propusta i tragedije koja je zauvijek promijenila percepciju bezbjednosti vazdušnog saobraćaja na ovim prostorima.

Preporučeno