Proslavljeni pop umjetnik Milan Topalković Topalko dugo je krasio glazbenu industriju, dosljedno ističući svoje skromne početke i nikada ne gareći sram zbog svog siromašnog porijekla.
Na svom profesionalnom putu Topalko je dosljedno odbijao nemoralne prijedlozi koji su mu se našli na putu. Istaknuo se podržavajući svoje vrijednosti i poštenje, dajući osobno zadovoljstvo iznad svega. U izravnom protivljenju, on odlučno tvrdi da njegovi izbori nikada nisu bili niti će ikada biti motivirani isključivo željom za novčanim profitom. Njegovo najveće veselje proizlazi iz mirne zabave pecanja dok sjedi na svom brodu.
Njegova marljiva radna etika očituje se u njegovoj spremnosti da preuzme mnoštvo odgovornosti, poput kultiviranja tla, uzgoja usjeva i brige o stoci, što je pokazao svojim sudjelovanjem u popularnom reality televizijskom programu “Farma”. Osim toga, veliko mu je zadovoljstvo zadržavati svoj pjevački talent na duže vrijeme, osim ako uvjeti nisu u skladu s njegovim pedantnim kriterijima. Na svom profesionalnom putu susretao se s brojnim teškim okolnostima koje su ga često dovodile u nepovoljne situacije.
- U posljednje vrijeme spekulira se o njegovom nezadovoljstvu višim državnim dužnosnicima, što je popraćeno primjetnim padom njegove posvećenosti poslu. Gostujući u talk showu “Pričaonica”, Topalko i Sanja Ćulibrk ispričali su nekoliko zadivljujućih anegdota, a jedna od njih vezana je za Milanov susret s Oljom i Đoletom Balašević. Naime, tijekom glazbenog natjecanja “Zvezde Granda”, Milan je otvoreno iskazao svoje duboko divljenje Balaševićevoj glazbi i usrdno zatražio da cijenjeni umjetnik osmisli pjesmu isključivo za njega.
Baš kad se glazbenik spremao iskoristiti priliku koja je ležala pred njim, njegove težnje iznenada je razbio telefonski poziv koji će nedvojbeno unijeti novu melodiju u njegovu karijeru. Niotkuda, moj telefon počinje zvoniti, navodeći me da pristojno odgovorim s “Kako vam mogu pomoći?” Na moje zaprepaštenje, topli glas s druge strane pozdravlja me veselim “Dobar dan gospodine, ovdje Olivera Balašević”. Pomalo zbunjen, ponovno pitam: “Molim?” Strpljivo ponavlja “Ja sam Olivera Balašević.
Moja znatiželja pobuđena, nastavljam s pitanjem: “Može li ona biti Olivera?” Glas, ispunjen sigurnošću, potvrđuje: “Uistinu.” I tako počinje moj prvi susret sa suprugom Đoleta Balaševića Topalke, draga uspomena koja mi na sjećanje izmami osmijeh na lice. Zaintrigiran i primoran, postavljam pitanje: “Koje korake moram poduzeti da dobijem cijenjenu privilegiju ove vrlo žuđene časti?” Nastavlja prepričavati situaciju, dijeleći, “U udobnosti vlastitog doma, predložio je, ‘Đola, zašto ne uputiti poziv Topalki na divnu šalicu kave? Imamo nešto od najveće važnosti što želimo prenijeti mu.
S nepokolebljivim žarom Milan je s oduševljenjem prihvatio Oliverov poziv da idućeg dana posjeti njihov dom u Novom Sadu i, istini za volju, stigao kako je i planirano. Stupivši na prag, odmah sam osjetio Oljino prisustvo, ali Đoleta nije bilo nigdje. Dok sam promatrao svoju okolinu, obuzeo me osjećaj nelagode, kao da se protiv mene odvija zlonamjeran plan.
Bio sam potpuno shrvan čistom nevjerojatnošću situacije. Svaki put kad se raspitam gdje se netko nalazi, stalni odgovor koji dobijem je: “Trenutno su u trgovini i kupuju sok.” Unatoč ovom objašnjenju, ne mogu se otresti sumnje da sam možda prevaren i da u ovom scenariju možda postoji neotkrivena prisutnost skrivenih kamera.
Po dolasku čovjeka natovarenog vrećicama, srdačno ga pozdravljam i pitam: “Mogu li te zagrliti?” Na što on odgovara: “Sigurno, nisam bio upoznat s vašom sklonošću upijanju.” Unatoč tome, ne gajim sklonost ni prema kakvom soku ili napitku; moja jedina ambicija je uživati u tvom društvu.
