Istraživanja u području znanosti ukazuju na to da proces tugovanja obično traje oko 40 dana. Tokom tog perioda, pojedinci se često prisjećaju izgubljene osobe, suočavajući se s osjećajima tuge, žalosti, plača, te fizičkom slabosti. Ovo specifično trajanje od 40 dana ima značajnu važnost koja se očituje u različitim pravoslavnim običajima i čak u receptima za prirodne lijekove.
U običajima Starih Slavena, broj 40 imao je posebno značenje, pa su pokojnici spominjani nakon točno 40 dana, a postojao je običaj da se djeca ne posjećuju u prvih 40 dana života. Ruska kultura i danas zadržava ograničavajuće značenje broja 40, dok se u Srbiji koristi izraz “stop” kako bi se prenijelo slično značenje. Broj 40 ima svoje korijene i u biblijskim pričama, gdje je razdoblje od 40 dana i noći kiše dovelo do pojave potopa, a Isus je proveo 40 dana u pustinji nakon krštenja.
U kršćanskom kontekstu, broj 40 simbolizira kušnje i savršenstvo, označavajući period čekanja i pripreme. Ovaj koncept pročišćenja prisutan je i u judaizmu i islamu. U suvremenom svijetu, taj period pročišćenja naziva se karantena, odražavajući izvorno trajanje od 40 dana.
Tugovanje za preminulima često se izražava nošenjem tamne odjeće, a članovi obitelji počinju s tim odmah nakon smrti. Žene koriste crni šal, dok muškarci biraju crnu košulju ili simboličan crni cvijet. Ova odjeća za žalovanje nosi se godinu dana, tijekom kojeg rodbina izbjegava sudjelovanje u slavljima, plesu i pjevanju. Ipak, danas je prihvatljivo nositi crno tijekom perioda od 40 dana, a neki čak produžuju žalovanje na šest mjeseci ili cijelu godinu, ako osoba to želi.
U mnogim kulturama, slavlje porodične slave je uobičajena praksa koja ima poseban značaj u društvu. Bez obzira na vrijeme smrti člana porodice, slavlje krštenja obično se održava prema istim običajima. Tijekom pogrebnih tradicija, preporučljivo je konzultirati svećenika zbog različitosti običaja u različitim regijama.
Nakon proteka godine od smrti, obično nije uobičajeno sudjelovati u veselim događajima poput vjenčanja, zabava ili plesova. Važno je konzultirati svećenika kako bi se dobile smjernice u vezi s pogrebnim tradicijama i praksama. Svaka regija ima svoje specifičnosti, stoga je važno pratiti lokalne običaje i vjerovanja.
