Nada Topčagić, energična i uvijek nasmijana poznata pjevačica, nosi duboke ožiljke iz prošlosti koji su neizbrisivo oblikovali njen život. Iako je slavljena zbog svog veselog ponašanja, vrlo malo njih je svjesno izazovnih razdoblja s kojima se suočila, posebno u vezi s njezinom obitelji. Jedno od najmučnijih iskustava koje je proživjela odnosi se na njezinog sina, kao i tugu zbog gubitka dragih osoba, što je ostavilo trajan utjecaj na nju.
Nada je odrasla u ljupkom mjestu Tarevcima, nedaleko od Modriče, gdje je njena obitelj bila poznata i cijenjena, kako kaže njen susjed. Nažalost, rat je Nadi donio značajne gubitke, odnio je mnoge njoj drage osobe. Smrt njezine najmlađe sestre dok su bili u izbjeglištvu u Austriji bila je velika tragedija za cijelu obitelj.
Također, Nadin brat doživio je tragičan gubitak sina, talentiranog mladog pjevača i kulturno-umjetničkog djelatnika. Nažalost, ubili su ga na prvoj crti bojišnice pojedinci koji, po pričanju susjeda, nisu imali opravdanja da mu oduzmu život. Ovaj susjed mladića je okarakterizirao kao vrijednog i dobrog, a njegova smrt duboko je pogodila sve koji su ga poznavali.
Uz ove nesretne događaje, Nada je naišla na oštre reakcije kada su se pojavile tvrdnje da je njezina majka nakon rata boravila u prikolici. Iako je njezina majka jedno vrijeme boravila u karavanu, Nadin šogor pojasnio je da je to bilo samo godinu dana, suprotno onome što neki tvrde. Ovo lažno predstavljanje izazvalo je značajan bijes u Nadi, jer su takve primjedbe izvrtale istinu i duboko utjecale na njezine emocije.
Ipak, najveća tuga koju Nada nosi u srcu vezana je za događaj u koji je upleten njen sin. Ova pojava urezala je duboke rane u njen duh, i unatoč godinama koje su prošle, ona doživljava istu jezu i tugu kad god joj se sjeti tog tragičnog dana. Taj trenutak joj je jedan od najtežih u životu, a sjećanje na njega i sada ostaje bolno.
Unatoč životu prepunom uspjeha i slave, Nadin put pokazuje da ni najistaknutije zvijezde nisu imune na patnju i tragediju. Duboki utjecaj obiteljskih gubitaka i prepreka koje je pretrpjela ostavio je trajan dojam u njezinu duhu. Njezina pripovijest služi kao snažan podsjetnik na otpornost svojstvenu pojedincima i njihovu sposobnost da se suoče sa životnim izazovima, bez obzira na to koliko se neodoljivima činili.
BONUS TEKST:
Kajsije su voćka koja pripada porodici ruža (Rosaceae) i bliska su rođaka breskvama, šljivama i trešnjama. Poreklom iz Kine, kajsije su se vremenom proširile po svetu, naročito u Sredozemlju i jugoistočnoj Evropi, gde su postale vrlo popularne zbog svog slatkastog i aromatičnog ukusa.
Plodovi kajsije su okrugli ili blago ovalni, s glatkom, baršunastom kožicom koja je najčešće narandžaste boje, ali može imati i crvenkaste nijanse. Meso ploda je sočno, aromatično, sa izraženom slatkoćom, ali može imati i blagu kiselkastu notu. U unutrašnjosti ploda nalazi se velika koštica, koja može sadržavati seme bogato uljima.
Kajsije su izuzetno bogate hranljivim materijama, posebno vitaminom A (u obliku beta-karotena), vitaminom C, vlaknima i antioksidansima. Ovo voće ima mnoge zdravstvene koristi, uključujući poboljšanje vida, jačanje imuniteta i zaštitu kože. Vlakna u kajsijama pomažu u regulisanju probave, dok antioksidansi pomažu u borbi protiv slobodnih radikala u organizmu.
Kajsije se mogu jesti sveže, sušene ili prerađene u džemove, sokove i slatke poslastice. Sušene kajsije su posebno cenjene zbog svoje dugotrajnosti i koncentrisanih hranljivih materija. U mnogim kulturama, sušene kajsije su tradicionalni deo ishrane, dok sveže kajsije pružaju osvežavajući zalogaj tokom leta.
Kajsije zahtevaju puno sunca i dobro drenirano tlo da bi uspešno rodile, zbog čega najbolje rastu u toplijim klimatskim uslovima. Međutim, one su osetljive na kasne prolećne mrazeve, što može negativno uticati na prinos. U Srbiji i okolnim regionima, kajsije su popularne u baštama i voćnjacima, a poznate su i po svojoj upotrebi u proizvodnji rakije.
