– Bili bi jako naivni kada bi vjerovali da smo jedina suvisla bića u svemiru. Nikada nećemo saznati koliki je zaporavo svemir, a samim time daje nam za pravo da razmišljamo u pravcu da još negdje postoji neka vrsta života. Danas malo govorimo na ovu temu.
Čak i u tehnološki naprednom 21. stoljeću, u kojem je znanost procvjetala, i dalje postoji vjerovanje u proročanstva i teorije zavjere među određenim pojedincima, kao što se pokazalo tijekom raširenog dijeljenja takvih ideja na društvenim mrežama tijekom pandemije COVID-19; opseg njihovih uvjerenja može biti prilično zapanjujući. Nostradamus, poznati francuski znanstvenik iz 16. stoljeća, naširoko se smatra prorokom zbog njegovih zagonetnih katrena koji sadrže vizije budućih događaja. Unatoč brojnim pokušajima, nitko nije uspješno dešifrirao ta proročanstva.
Međutim, oni koji su upoznati s njegovim radom tvrde da je točno predvidio razne značajne povijesne događaje, uključujući početak dva svjetska rata i rušenje tornjeva blizanaca u New Yorku. Baba Vanga, poznata slijepa proročica iz Bugarske, uživa veliku popularnost na Balkanu. Međutim, čak iu današnjem vremenu postoje pojedinci koji ističu svoju sposobnost da zavire u budućnost i komuniciraju svoje vizije prvenstveno putem platformi društvenih medija. Jedna takva osoba je Bryant Johnson, Amerikanac koji se hrabro deklarirao kao putnik kroz vrijeme iz 2048. godine. Johnsonova svrha posjete našem vremenu bila je upozoriti čovječanstvo na skori dolazak izvanzemaljskih bića.
U Wyomingu ga je policija uhitila nakon prijave zabrinutih susjeda o neredu. Bryant, koji je u to vrijeme bio u alkoholiziranom stanju, dao je pomalo nejasno objašnjenje policiji o svom identitetu i tvrdio da je doputovao iz budućnosti kako bi upozorio čovječanstvo o skorom dolasku izvanzemaljskih bića. Iako se opirao traženju liječničke pomoći, zatražio je da ga policajci otprate do gradonačelnika njegova rodnog grada. Ti su se događaji odvijali 2017. godine, a Brajanu je određen pritvor dok se ne otrijezni.
BONUS TEKST:
- Izraz “izvanzemaljci” koristi se za opisivanje bića koja potječu s mjesta izvan Zemlje unutar golemog prostranstva svemira. Područje egzobiologije posvećeno je istraživanju ovog fenomena, no do sada nisu otkriveni konkretni dokazi koji bi potkrijepili postojanje izvanzemaljskog života. U znanstvenim zajednicama ovaj pojam obuhvaća sve vrste životnih oblika, od najosnovnijih bakterija do zamršenih organizama nalik ljudima. Prema znanstvenim istraživanjima, konsenzus među stručnjacima sugerira da je vjerojatnost izvanzemaljskog života velika, s tim da neki oblici života vjerojatno postoje u svemiru.
Međutim, jednoglasno se slažu da ti oblici života nisu uspostavili kontakt sa Zemljom. Što se tiče potencijalnih staništa za život u svemiru, znanstvenici se pozivaju na nastanjive planete koji se nalaze na određenoj udaljenosti od središta svog zvjezdanog sustava, slično Zemlji. Vjeruje se da ovi planeti imaju ili su imali vodu na površini tijekom svojih razvojnih faza, što ih čini pogodnim za nastanak i evoluciju života. U današnje vrijeme, Mars stoji sam kao glavni konkurent u potrazi za izvanzemaljskim životom. Prevladavajuće mišljenje je da je Mars u jednom trenutku posjedovao goleme oceane koji su mogli potaknuti razvoj jednostaničnih organizama.
Međutim, usprkos opsežnim istraživanjima, još uvijek nema uvjerljivih dokaza koji podupiru postojanje života na crvenom planetu. Unatoč stalnim kontroverzama, postoje posredni dokazi, kao što je meteorit ALH 184001 otkriven u regiji Allan Hills na Antarktiku 1984. godine. Mikroskopsko ispitivanje ovog meteorita otkrilo je moguće tragove organizama, što je dodatno potaknulo raspravu oko ovog otkrića. Vodeći kandidati za postojanje izvanzemaljskog života trenutno su Europa, jedan od Jupiterovih mjeseca, i Enceladus, Saturnov mjesec.
Godine 1996. svemirska letjelica Galileo došla je do revolucionarnog otkrića otkrivši prisutnost gejzira na Europi. Naknadne potvrde 2014. i 2016. učvrstile su ovo otkriće, dodatno potkrijepljeno brojnim dokazima koji ukazuju na postojanje podzemnog oceana. Gledajući unaprijed, svemirska letjelica Europa Clipper trebala bi stići do Europe 2026. godine, krećući u misiju traženja potencijalnih znakova života dok lebdi iznad očaravajućih gejzira.
Vrlo je vjerojatna mogućnost postojanja velikog vodenog tijela ispod površine Enceladusa. Početkom 2006. slike koje je snimila NASA-ina svemirska letjelica Cassini prikazale su potencijalnu tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enceladusu, pružajući dodatne dokaze o postojanju oceana. Godine 2014. radarski podaci otkrili su značajan rezervoar vode koji se nalazi otprilike 10 km ispod Južnog pola. Nadalje, podaci dobiveni 2015. godine potvrdili su prisutnost globalnog oceana na Enceladusu, jer su uočene varijacije u vibracijama u različitim regijama.