– Ono što svi vole da pročitaju na internet portalima jesu misteriozne priče i događaji, koji se graniče sa nadnaravnim. Naime, uvijek je publiku privlačila priča o svemiru, priča o vanzemaljcima, a sljedeća priča je baš takva….
– Bilo bi dosta naivno da misle da smo mi jedina razumna bića u svemiru. Ogromnost svemira ostaje nam nepoznata, dopuštajući nam da se pozabavimo mogućnošću da život postoji negdje drugdje. Danas ćemo se malo više pozabaviti ovom temom. U 21. stoljeću, vremenu obilježenom značajnim znanstvenim napretkom, određeni pojedinci i dalje vjeruju u proročanstva i teorije zavjere, što dokazuje opsežna cirkulacija ovih ideja na društvenim medijima tijekom pandemije COVID-19; dubina njihovih uvjerenja može biti doista izvanredna. Nostradamusa, poznatog znanstvenika iz 16. stoljeća u Francuskoj, često se doživljava kao proroka zbog njegovih tajanstvenih katrena koji predstavljaju vizije budućih događaja.
Unatoč mnogim naporima, nitko nije uspio točno protumačiti ova proročanstva. Upućeni u njegov rad tvrde da je predvidio nekoliko velikih povijesnih događaja, poput početka oba svjetska rata i pada tornjeva blizanaca u New Yorku. Baba Vanga, poznata slijepa proročica porijeklom iz Bugarske, ima veliku slavu na Balkanu. U suvremeno doba još uvijek postoje pojedinci koji ističu svoju sposobnost predviđanja budućnosti i dijele svoje uvide uglavnom putem društvenih medija. Jedna značajna figura je Bryant Johnson, Amerikanac koji se hrabro proglasio vremenskim putnikom iz 2048. godine. Johnsonova misija tijekom njegova posjeta našoj eri bila je upozoriti čovječanstvo o skorom dolasku izvanzemaljskih bića. Godine 2017. policija u Wyomingu ga je privela nakon što su zabrinuti susjedi prijavili uznemiravanje.
U to je vrijeme Bryant bio pod utjecajem i pružio je prilično nejasan opis tko je on, tvrdeći da je došao iz budućnosti kako bi upozorio čovječanstvo o skorom dolasku izvanzemaljskog života. Unatoč nevoljkosti da potraži liječničku pomoć, zamolio je policajce da ga odvedu do gradonačelnika njegova rodnog grada. Naknadno mu je određeno zadržavanje dok se ne otrijezni. Čini se da ste možda zaboravili dati izvornu rečenicu za dodatni tekst. Molim vas, podijelite ga i rado ću ga ponovno stvoriti za vas! Oznaka “izvanzemaljci” odnosi se na entitete koji dolaze s lokacija izvan našeg planeta unutar golemog svemira.
Egzobiologija je disciplina usmjerena na istraživanje ove pojave; međutim, još se nije pojavio konačan dokaz koji bi potvrdio prisutnost izvanzemaljskog života. Unutar znanstvene zajednice ovaj pojam uključuje široku lepezu životnih oblika, od jednostavnih bakterija do složenih čovjekolikih bića. Znanstvene studije pokazuju da se stručnjaci općenito slažu oko velike vjerojatnosti izvanzemaljskog života, sugerirajući da bi neki oblici života doista mogli postojati u svemiru. Među znanstvenicima postoji konsenzus da ti oblici života nisu uspostavili kontakt sa Zemljom.
Kada raspravljaju o mogućim staništima za život izvan našeg planeta, fokusiraju se na nastanjive planete koji se nalaze na određenoj udaljenosti od središta njihovog zvjezdanog sustava, slično položaju Zemlje. Smatra se da ovi planeti trenutno imaju ili su prije imali vodu na svojim površinama tijekom razdoblja formiranja, što ih čini pogodnim za nastanak i razvoj života. Trenutno je Mars prepoznat kao istaknuti kandidat u potrazi za izvanzemaljskim postojanjem. Dominantno gledište sugerira da je Mars nekada imao opsežne oceane, što je moglo olakšati evoluciju jednostaničnih organizama.
Ipak, čak i uz temeljitu istragu, uvjerljivi dokazi o prisutnosti života na crvenom planetu i dalje su nedostižni. Rasprava koja je u tijeku potkrijepljena je posrednim dokazima, uključujući meteorit ALH 184001 pronađen u Allan Hillsu na Antarktiku 1984. godine. Mikroskopska analiza ovog meteorita ukazala je na potencijalne znakove organizama, intenzivirajući raspravu vezanu uz ovo otkriće. Trenutno se Europa, Jupiterov mjesec, i Enceladus, Saturnov mjesec, smatraju glavnim kandidatima za postojanje izvanzemaljskog života.
Godine 1996. svemirska letjelica Galileo došla je do revolucionarnog otkrića kada je identificirala gejzire na Europi. Ovo otkriće je pojačano daljnjim potvrdama 2014. i 2016., potkrijepljenim značajnim dokazima koji upućuju na postojanje podzemnog oceana. Predviđajući budućnost, svemirska letjelica Europa Clipper trebala bi stići u Europu 2026. godine, krećući u misiju istraživanja mogućih znakova života dok klizi iznad zadivljujućih gejzira.
Vjerojatnost da ispod Enceladusove površine postoji značajna vodena masa prilično je velika. Slike snimljene NASA-inom svemirskom letjelicom Cassini početkom 2006. ukazuju na moguću erupciju tekuće vode iz gejzira na Enceladusu, nudeći dodatni dokaz o oceanu. Godine 2014. radarska mjerenja otkrila su veliki rezervoar vode koji se nalazi oko 10 km ispod Južnog pola. Štoviše, podaci prikupljeni 2015. potvrdili su postojanje globalnog oceana na Enceladusu, budući da su fluktuacije u vibracijama otkrivene u različitim područjima.
