Predrag Stojaković ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj i svjetskoj košarci, a svojim je trojkama generacijama spavao noću. Iako bi u budućnosti moglo biti nadmoćnijih igrača od njega, malo je vjerojatno da će se njegova vladavina ponoviti. Kao legenda stoji sam – jedan i jedini Predrag Stojaković.
Trenutačno se ponovno našao u javnosti zbog žalosnih razloga, koji se tiču crne kronike i nedavne prometne nesreće u kojoj je sudjelovao njegov otac Miodrag. Peđa je u mladosti bio suzdržano i introvertirano dijete s izraženim osjećajem obiteljske odanosti. Od mladosti je bilo vidljivo da posjeduje prirodne atletske sposobnosti. Istraživao je razne sportove, uključujući karate, odbojku, rukomet i nogomet, ali je na kraju, na majčino inzistiranje, gravitirao prema plesu i upisao plesnu školu.
Peđa je svojedobno izjavio da unatoč uvjerenju da se u svom okruženju moraju osjećati sretno i neopterećeno kako bi slobodno plesali, ipak smatraju da je vrijednost pohađanja plesne škole. Po njihovim vlastitim riječima, “Ne mogu reći da se ta plesna škola nije isplatila.
Od svih sportova u kojima se okušao najviše ga je zaokupila košarka koja ga je dovela na audiciju za obližnji Papuk. Nažalost, kada je Peđa napunio 14 godina, mirnu egzistenciju njegove obitelji prekinuo je rat. U mračnim noćnim satima primali su prijeteće telefonske pozive i svjedočili prijetećim grafitima. U konačnici im je otvoreno prijećeno, što je Stojakoviće natjeralo na bijeg iz Hrvatske.
U svom rodnom gradu ova četveročlana obitelj posjedovala je dvije rezidencije, dva bara i ogromno imanje. No, nepredviđenim spletom događaja našli su se u vlažnoj garsonijeri u Zemunu, veličine svega 25 kvadrata. Nedostajalo im je namještaja, samo su čavli na zidovima služili kao improvizirane vješalice.
S 14 godina moja se obitelj zbog rata u Hrvatskoj preselila u Beograd i tu smo živjeli dvije godine. Te dvije godine su za mene bile prolazne jer sam se morao prilagoditi novoj sredini. Ostali smo u Zemunu, gdje sam igrao košarku u svakoj školskoj dvorani. Bio sam stranac u tuđini, dijete iz provincije, i govorio sam drugačije od svih ostalih. Susreo sam se i s povoljnim i s nepovoljnim situacijama. Upisao sam Trgovačku školu s namjerom da nastavim obiteljsku poslovnu tradiciju budući da su mi roditelji bili trgovci. Također sam počeo igrati košarku i otkrio svoj talent, pokrenuvši svoju karijeru. Miodrag Stojaković, otac proslavljenog srpskog košarkaša, otkrio je svojedobno da mu je Albanac svojedobno nudio vrtoglavih 450.000 maraka za kuću, ali je on ponudu odbio.
Miodrag je priznao da se uplašio prijekora sumještana, pa je pobjegao i sada pomaže Albancima u naseljavanju. Stojakovići su se morali suočiti s novim izazovima, među kojima je i teška bolest bubrega Peđinog starijeg brata Nenada. Trošak lijekova na recept za njegov svakodnevni život bio je pretjeran. Zbog ekonomskih sankcija u njegovoj zemlji, njegova obitelj je donijela odluku da se preseli u Grčku. S nepunih šesnaest godina dobio je ponudu PAOK-a i morao se preseliti. U početku je naišao na komunikacijske barijere. Na sreću, s brojnim srpskim igračima u momčadi, uključujući Tomića, Nestorovića, Vukčevića, Gurovića, Tarlaća i Jarića, nije bilo potrebe da uči grčki.
