Stjepan Stevan Filipović obešen je 22. maja 1942. godine u 11 sati, na pijaci u Valjevu.Rođen je u Opuzenu 27. januara 1916. godine, bio je partizanski komandant i politički komesar, a tokom Drugog svetskog rata pripadnik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Zbog izuzetne hrabrosti, proglašen je za narodnog heroja 14. decembra 1949. godine.
Prvobitno kršten kao Stjepan, kasnije su mu drugovi u Srbiji dali ime Stevan ili Stevo Kolubarac.U prosincu 1941. oslobođen je Stjepan Stevan Filipović, ali identitet pojedinca ili skupine odgovornih za njegovo oslobađanje ostaje nepoznat. Njega su, zajedno s dvojicom pratilaca, potom zarobili četnici. U naletu mučenja nad svojim kurirom, on je izjavio: „Ja sam taj Steva Kolubarac!
Potom je i on u Šapcu bio podvrgnut torturi. Kako od njega nisu uspjeli izvući nikakve podatke, prebačen je kvalificiranim stručnjacima, točnije gestapovcima, na, kako su fašisti službeno rekli, intenzivno ispitivanje. U trajanju od mjesec dana prolazio je torturu u nastojanju da otkrije identitete suradnika, veze i planove.
Na kraju svog dosjea, glavni oficir Gestapoa upisao je crvenom olovkom (postoji faksimil): “Nemoguć slučaj”. Početkom svibnja osuđen je na smrt vješanjem. Kasnije, dok je bio u zatvoru, savjetovao je svojim zatvorenicima: “Nemojte gajiti nikakve nade.” Malo je vjerojatno da će ovdje dobro proći. Pokažite hrabrost kada se suočavate s pogubljenjem. Ne otkrivajte da naša smrt znači njihov trijumf!”
- Uoči pogubljenja upitan je o njegovoj posljednjoj želji. Njegov zahtjev nije bio u skladu s tipičnim očekivanjima koja se mogu imati od heroja iz filmova i folklora. Umjesto toga, izrazio je želju za porcijom graha.Sutradan su ga sprovodili ulicama Valjeva, od zatvora do pijace, na streljanje vješanjem. Prije uklanjanja klupe ispod njegovih nogu na vješalima, imao je pravo na prisutnost svećenika, cigaretu i priliku da izgovori sve završne riječi koje je želio prenijeti.
Na temelju iskaza svjedoka, svoje iskaze je formulisao na sljedeći način:”Nemojte samo promatrati; poduzmite odlučnu akciju protiv protivnika!” Povratite zastarjelo vatreno oružje! Ako ostanete pasivni, protivnici će nas pojedinačno eliminirati! Dolje Hitler! Dolje fašizam! Živio SSSR! Živjela Crvena armija!S podignutim šakama proglasio je: “Živjela Komunistička partija Jugoslavije! Proleteri svih naroda, ujedinite se!
- Povijesni podaci govore da je na tržnici bilo oko tri tisuće jedinki. Osim toga, na okupljanje su dovedena djeca iz škole. Među tom djecom posebno je bio poznati srpski operni pjevač Miroslav Čangalović. Čangalović je u jednom intervjuu istaknuo: “Smrt Steve Filipovića doživio sam kao životni trijumf. On je u trenutku njegove smrti već bio evoluirao u figuru koju književnost može, ali i ne mora, sažimati.
Ubrzo je Čangalović osuđen na smrt zbog svoje pripadnosti Valjevu; no najstrožu je kaznu uspješno izbjegao.Odgajan kao siroče, na porođaju je doživio gubitak majke Anastazije, a otac Mihailo preminuo je prije njegove devete godine. Ipak, ovaj izvanredni umjetnik svoje izazovno odrastanje nije doživljavao kao tragediju; umjesto toga, utjehu je pronašao u glazbi.
Od 1946. do 1954. pjevanje je poučavala Zdenka Zikova, poznata operna pjevačica i pedagoginja. Svojim izuzetnim talentom, uz značajan trud i zalaganje, vrlo brzo je stekao priznanje kao istaknuti operni bas i izbio u jednog od najistaknutijih glazbenih umjetnika u Jugoslaviji.Kroz svoje prijateljstvo s obitelji Dušana Trbojevića, istaknutog srpskog pijanista i skladatelja, stekao je kontakt s vokalnom i koncertnom glazbom, da bi konačno debitirao 1946. u beogradskom Narodnom kazalištu, gdje je tumačio ulogu tamničara u Puccinijevoj operi opera “Tosca.
Sam Miroslav ističe da svoje vokalne sposobnosti nije brusio u akademskom okruženju, već na planini, gdje je pjevao krajiške pjesme uz poznatu krajišku pjesmu. Razvio je izvanrednu kolekciju likova, od seljana i svećenika do slugu, provodadžija, trgovaca, boema, pa čak i prinčeva i careva.Njegov koncertni repertoar obuhvaćao je više od 500 skladbi iz različitih povijesnih razdoblja, uključujući solo pjesme, cikluse pjesama, kantate i oratorije, od kojih su značajan dio činile praizvedbe brojnih djela jugoslavenskih skladatelja.
- Čangalovićeva koncertna karijera duga je više od četiri desetljeća, tijekom kojih je održao oko 3000 nastupa na području bivše Jugoslavije i oko 160 koncerata u inozemstvu. Njegovi nastupi uključivali su nastupe u nekim od najcjenjenijih mjesta u gradovima poput Londona, Pariza, Tokija i Moskve, između ostalih.
Kritičari svjetske glazbe međusobno su se natjecali u veličanju njegovih vokalnih talenata, uspoređujući ga s nekima od najslavnijih figura u analima operne povijesti.
Dok je krasio pozornice najpoznatijih opernih kuća u svijetu, jednako je cijenio priliku da nastupa za obične pojedince u najmanjim i najzabačenijim mjestima diljem bivše Jugoslavije.Preminuo je u Beogradu 1999. godine, a 2012. godine njegova urna je premještena u Aleju zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
