U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o jednom jako neobičnom iskustvu koje se desilo jednoj ženi. Naime, ona je bila maloljetna kada je stupila u bračnu zajednicu….
Udala sam se vrlo mlada, odlučivši se udati za čovjeka kojeg sam smatrala suđenim partnerom prije nego što sam navršila osamnaest godina. U to je vrijeme imao trideset godina – zreo, ostvaren i pun uvjerenja o ljubavi i zaštiti do kraja mog života.
Nejednakost u našim godinama nije me se ticala; uostalom, nije li prava ljubav jača od svake prepreke? Vjerovao sam u tu ljubav, pobjeđujući čak i vlastitu vjeru u sebe i opreze roditelja koji su mi savjetovali da se suzdržim od žurbe, da budem strpljiv i da priznam da pravu bit života tek trebam shvatiti. Danas, nakon više od deset godina zajedničkog života i rođenja troje djece, vjerovala sam da smo iskovali vezu koja je neuništiva. Međutim, moj suprug, koji je otac mojih sinova i za kojeg bih sve žrtvovala, prekršio je to povjerenje. Bio mi je nevjeran. Mjesecima mi je bilo teško prihvatiti sumnje koje su se počele pojavljivati.
Noći kad je dolazio kući kasno, navodeći kao razlog preopterećenost poslom, poruke koje je čitao u tajnosti samo da bi ih odmah izbrisao, i nesaglediva udaljenost koja je narasla između nas – svi su mi ti znakovi bili očiti, ali odlučio sam ih odbaciti. Uvjeravala sam samu sebe da samo umišljam stvari, da je ovo samo prolazna faza i da pritisci posla uzimaju danak u našem odnosu. Međutim, sudbina ne bira povoljan trenutak da otkrije istinu; dolazi neočekivano, često u najobičnijim okolnostima. Dok je bio u kupaonici, zazvonio mu je telefon i prikazala mu se poruka s nepoznatog broja. Čitajući je doživio sam osjećaj sličan rušenju svijeta oko mene. Nije bilo neizvjesnosti, nije bilo prilike za isprike; bila je to komunikacija ljubavnika.
Obrazi su mi bili rumeni od vrućine, a srce mi je nekontrolirano lupalo, ali nisam bila voljna suočiti se s njim odmah. Umjesto toga, odlučila sam obrisati poruku i odlučila nastaviti do tog “sastajališta”. Hotel. Ulaz u sobu. Dok sam tipkala, ruka mi je drhtala. Onda je došao trenutak istine. Kad su se vrata otvorila, ušao sam unutra. Ono što sam vidio bilo je nevjerojatno. Umjesto odrasle žene, iskusne i atraktivne, koja zavodi tuđe supružnike, stala je mlada djevojka. S jedva osamnaest godina, djelovala je dezorijentirano, uplašeno i zbunjeno. Na trenutak sam se našao zarobljen, a onda su mi riječi pobjegle s usana.
Ton nije bio namjeran odabir, niti sam razmatrao implikacije; jedina mi je želja bila osloboditi se patnje u sebi. Pitao sam je kako joj nedostaje stida, ima li morala i kako može biti u vezi s čovjekom koji ima ženu i djecu. Kao odgovor, nije ponudila nikakav verbalni odgovor; umjesto toga, suze su počele teći. Tražila je moju prisutnost u svojoj sobi. Sjedeći na rubu kreveta, gledao sam je kako se nervozno vrpolji s rukama u krilu dok je počela govoriti. Živi s majkom, jedva spaja kraj s krajem. Suprug ju je uvjeravao u pomoć, financijsku podršku i sigurnost.
Iako nikad nije željela vezu s njim, osjećala se zarobljenom bez alternative. Iako je prezirala svoje okolnosti, njezin osjećaj očaja bio je još dublji. Šutjela sam dok sam je slušala. Više od ljutnje, tuga me obuzela. Na koga bi sada trebao biti usmjeren moj bijes? Je li prema suprugu koji je u svojoj sebičnosti i krhkosti iskoristio mladu djevojku ionako opterećenu surovom egzistencijom? Ili da svoju frustraciju usmjerim na dijete, koje se osjećalo prisiljenim pristati na nešto odvratno? Možda bih ljutnju trebao usmjeriti na sebe što sam zanemarila savjete roditelja koji su mi ukazivali da je život pun izazova, da mudrost dolazi s godinama i da ljubav nije uvijek dovoljna.
Te sam večeri u tišini napustio hotel. Bio sam svjestan da moj povratak čeka čovjek koji će racionalizirati svoje ponašanje, moliti za oprost i zakleti se da će promijeniti svoj put. Međutim, u tom trenutku oklijevao sam da ga poslušam. Pitao sam se hoću li ikad više poželjeti svjedočiti takvoj sceni. Privrženost ne nestaje odjednom; međutim, povjerenje nije lako ponovno uspostaviti. Je li moj brak gotov? Mogu li prevladati ovu situaciju? Nesiguran sam. Ono što shvaćam jest da ću, idući naprijed, dati prednost vlastitim instinktima nad emocijama koje me mogu odvesti do uništenja.
