U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o očima, koji su ubjedljivo najvažnije osjetilo u našem organizmu….
Oči su prozori duše, ali govore li one išta o nama i našim sugovornicima? Saznajte u ostatku današnje objave. O da, i reci nam u komentarima koju boju očiju imaš? Plava, zelena, smeđa ili boje lješnjaka? Smeđe oči: neumorna evolucija i nježna dubina Smeđe oči su najčešće na svijetu i ima ih čak 70% ljudi. Oni su rezultat visoke koncentracije melanina – pigmenta koji se nalazi u koži, kosi i očima. Usko povezano s ljudskom evolucijom, primitivni ljudi koji su živjeli u blizini ekvatora posebno su razvili ovu boju očiju.
Visoka izloženost suncu zahtijevala je neki oblik prirodne zaštite i tako se melanin pojavio kao biološki štit, funkcionalna “ugrađena” zaštita od UV zračenja mnogo prije nego što je itko znao za sunčane naočale. Ali činjenica je da smeđe oči imaju drugi kut, uključujući estetski, pa čak i psihološki. Djeluju prijateljski i prizemno, a to se može povezati s povjerenjem, ali postoji nešto skriveno u njima. Zanimljivo, iz perspektive kulturnog dekodiranja, smeđe oči su navodno “najnečitljivije” od svih. Oni ne dijele ništa zajedničko s drugima kao u rivalstvu između braće i sestara i nitko se ne bi čak ni osmjehnuo ganuto kao da su im lica rđa.
Ali postavljene pod određenim okolnostima – to jest, na zlatnoj svjetlosti zalaska sunca ili uz titravi plamen svijeće, zasjat će nijansama jantara, meda i zlata. Kao da možda gledaju što se događa, ali i gledaju što se događa. Plave oči: Svjetlosna iluzija i genetska enigma Za razliku od smeđih očiju, plave oči nisu uzrokovane prisutnošću pigmentne tvari. Zapravo, ne sadrže plavi pigment. Njihova je boja optička varka – ona koja nastaje miješanjem raspršenih slojeva prozirne tvari poput šarenice. Ovaj proces, nazvan Rayleighovo raspršenje, sličan je onome što uzrokuje da nebo izgleda plavo.
To čini plave oči svojevrsnom iluzijom boja – ‘plave’ u kemijskom smislu, ali ne i u stvarnosti. Što je još zanimljivije, svaka osoba na Zemlji s plavim očima prati svoju lozu do jedne genetske mutacije. Genetičari su ovu mutaciju smjestili negdje između 6.000 i 10.000 godina. Ovdje oko Crnog mora, jedna je mutacija uključila gen OCA2, diktirajući razine melanina, i bam, rođene su prve oči koje nisu bile smeđe. Danas plave oči nose konotacije rijetkosti, “cool” ljepote, pa čak i emocionalne transparentnosti jer su dovoljno reflektirajuće da propuštaju svjetlost, promjene raspoloženja, pa čak i sugeriraju tračak ranjivosti. Zelene oči: optičke iluzije i kemijska preciznost.
Zelene oči su najrjeđe od najrjeđih obilježja, a ima ih samo 2% svjetske populacije. Boja zelenih očiju je zbog vrlo savršene ravnoteže između kemikalija i svjetla; potrebno vam je dovoljno melanina da oko ne izgleda plavo, dovoljno lipokroma da oboje reflektirano svjetlo u žućkastu boju i savršeno raspršenje tog svjetla. Rezultat? oči koje djeluju kameleonski, smirene i tajanstvene u sjeni, koje svjetlucaju na suncu u smaragdnoj, zlatnoj, pa čak i čeličnoj boji. “Pogled koji priča priču” uobičajeni je opis zelenih očiju.
Njihova nijansa je neprocjenjiva, stalno se mijenja, nikad nije stalna. Kao da neki tajanstveni svijet vreba iza te šarenice i čeka pravi trenutak da se oslobodi. Ljepota boje očiju nije ograničena na vizualnu privlačnost, već je poruka prilično višeslojna. Govori o tome odakle su preci nekog naroda mogli doći, kakvo je osvjetljenje tamo prevladavalo, kako se tijelo tamo prilagodilo. Ukratko – to je povijesna knjiga ispisana nijansama smeđe, plave, zelene, sive…. Današnja znanost može objasniti sve procese uključene u određivanje boje očiju, ali ne može dati jednu teoriju koja može obuhvatiti puno značenje koje te stvari nose. Oni ne samo da vide – oni pokazuju, otkrivaju, pokrivaju, štite. Ne zovemo ih bez razloga “ogledalom duše”.
