– Za danas smo vam spremili dvije mini teme. Prva je, kao što i sami možete zaključiti po našem današnjem naslvu vic, a nakon toga pričamo emotivnu priču o ženi iz Bosne, koja je usvojila dijete….
Dodatni tekst
: U našoj zadivljujućoj priči zaronimo u život Pashe, žene koja je, zajedno sa svojim mužem, hrabro njegovala napušteno djetešce u teškim okolnostima, samo da bi ono bilo tragično oteto iz njihova dvorišta. Priču možete pronaći OVDJE, no sada istražimo perspektivu rođene majke napuštene bebe dok prepričava događaje iz vlastitog kuta. Tijekom kaotičnog vremena sukoba u Bosni, usred neizvjesnosti o tome gdje se ljudi nalaze i kako žive, kretali su se kroz gustu šumu i birali alternativne rute. Ismeta se 1992. godine našla u jednom dijelu Bosne, dok je njena svekrva ostala sa svojim kćerima, brinući se za njihovu sigurnost.
Namjera mi je bila putovati u inozemstvo u pratnji 4-godišnje djevojčice i 5-mjesečne bebe. Nažalost, planovi su nam poremećeni i nismo mogli krenuti na put. Ubrzo nakon toga, poslana sam na drugo mjesto u potrazi za hranom za djecu, ostavljajući svoju svekrvu da se brine o njima u mojoj odsutnosti. Po povratku, na moju nesreću, nije bilo ni svekrve ni djece. Sljedećih mjeseci krenula je u potragu za djetetom. Njezina svekrva otkrila je kako je zbog izazova brige za dvoje male djece bila prisiljena ostaviti dijete na snijegu. Obratio mi se jedan pojedinac koji je sa mnom podijelio potresnu vijest da je njegova svekrva napustila njihovo dijete, te da je druga žena preuzela skrbništvo nad djetetom.
Tijekom godinu dana muškarac je marljivo tražio gdje se nalazi njegovo dijete. Na kraju je svekrva otkrila identitet žene koja je uzela dijete. U pokušaju da povrati dijete, muškarac je pratio svog brata, ali nažalost, supruga je odbila predati dijete. Prema njenim riječima, razlog njenog bijesa prema svekrvi bila je činjenica da je ona ta koja je rodila dijete. U razgovoru sa svekrvom saznao sam da je ona sklopila ugovor i sa ženom i sa službom za socijalni rad da će dijete biti vraćeno nakon što se roditelji jave. Ukrcavši se u autobus, krenuo sam na put prema Kladnju, mjestu gdje je bila žena koja je odvela moju kćer.
Prije toga, vojnik je ispričao priču o tome kako je djetetova svekrva napustila vlastitu kćer i kako je on hrabro nosio mladu po snježnom terenu. Vijest koju sam primio ostavila me potpuno zapanjenom. Međutim, nije bilo mjesta očaju; moj jedini fokus bio je pronaći svoju kćer. Susret sa ženom koja joj je uzela dijete Po dolasku u Kladanj, upućena sam u konkretnu ulicu u kojoj živi Paša, suprug moje kćeri. Prišavši jednoj ženi, raspitao sam se gdje je Pašina žena. Na moje iznenađenje, odgovorila je: “Ja sam Pasha. Njegujem i brinem se o ovom djetetu kao o svom vlastitom zadnjih 6 godina. Po dolasku u dvorište zatekla je kćer u igri za koju tvrdi da je vrhunac njezine muke. Ako moje srce nikada nije bilo slomljeno, nikada neće biti.
Dijete odbija biti u mojoj blizini, izbjegava kontakt očima. Njihovi krikovi paraju zrak. Paša mi je savjetovao da provedem dan-dva kod njih, da se upoznam s djetetom, a onda ćemo sutradan krenuti u Centar za socijalni rad. Paša ih je obavijestio: “Oboje smo majke ovom djetetu, ja sam ih odgojio.” Paši je rečeno da mi mora dati dijete, jer je to zakon. Nije se slagala s ovom odlukom. I tako, vratio sam se kući. Nakon nekoliko dana vratila se po svoje dijete. Zakoračila je naprijed i izjavila: “Samo kroz mene.”
Znao sam da će to biti izazovno putovanje. S nalogom u ruci, policija je uputila Pašu da organizira Ismetu za siguran prijevoz djeteta, osiguravajući da neće doći do nasilne otmice. Zbog naše gladi i ograničenih zaliha hrane, nitko nije podržao moju odluku da povedem dijete. Naše domaćinstvo činilo je desetero ljudi, a dobili smo tek neznatan kilogram brašna. Paša dolazi mjesec dana kasnije, noseći pismo. Zbog naših financijskih ograničenja, moj je suprug došao do Pashe putem pisane prepiske, pozivajući je da dođe i uzme naše dijete.
- Teška sam je srca uputio da ga nosi, izražavajući svoju nesposobnost da je zaštitim. Međutim, jasno sam dao do znanja da ću zatražiti povratak naše kćeri kada budem imao sredstava za nju. Na kraju je Pasha uzeo dijete, a ja sam nakon nekoliko mjeseci otišao po nju. Bio je to bolan prizor za vidjeti dok je odvodila dijete točno pred mojim očima, uzrokujući da me srce boli neodoljivim intenzitetom. U svojoj odlučnosti, Ismeta je odlučila krenuti u misiju povratka svog djeteta, pribjegavajući krađi kao jedinoj održivoj opciji. Smionim činom odveo sam dijete iz dvorišta, zbog čega je svekrva prodorno vrisnula. Povici “Paša, Ismeta ti je uzela dijete!” ispunio je zrak, natjeravši je da me progoni prijetećim vilicom, s namjerom da mi okonča život.
Ipak, donio sam odluku da joj ne predam dijete. Neko vrijeme nisu imali međusobnu komunikaciju. Ismeta nije dopuštala Paši pristup njihovom djetetu, bojeći se da će je opet odvesti. Nakon udaje djevojka je prestala posjećivati to mjesto. Trenutno se međusobno posjećuju, a ona kao zrela žena boravi u Belgiji. Ponovno je uspostavila kontakt s Pašom i želim pojasniti da ne zagovaram njezine postupke. No, neizmjerno sam joj zahvalna jer moja kći danas ne bi bila živa da se nije brinula za nju. Iskreno govoreći, ne smatram je odgovornom za odluku da zadrži moje dijete. Iskreno je voljela moju kćer i shvaćam zašto se vezala za nju, što je u konačnici utjecalo na njezin izbor.
