Jedna žena ode kod psihijatra i kaže:
“Neću da se udajem. Imam diplomu, posao, auto. Sama sebi sam dovoljna.”
Ali roditelji navalili: “Udaj se, bona, nećeš vječno sama!”
Pa pita doktora: “Šta da radim?”
Doktor je pogleda i kaže:
“Ti ćeš, nema sumnje, daleko dogurati.
Ali nekad… život neće slušat.
Nekad ćeš pogriješiti.
Nekad ćeš pasti.
Nekad ćeš poželjeti nešto… a ono – ništa.
I tad… koga ćeš krivit?
Sebe?”
Žena: “NEEEE!!!”
Doktor:
“E, vidiš… zato ti treba muž.”
Bonus tekst
U današnjem članku želim s vama podijeliti jednu interesantnu i pomalo humorističnu priču koja se bavi temom samostalnosti i uloge partnera u životu. Ova priča na duhovit način prikazuje duboko filozofsko pitanje o tome što nam je zapravo potrebno za ispunjen život.
Jedna žena, koja je bila obrazovana, imala je dobar posao i čak vlastiti auto, odlučila je posjetiti psihijatra. Stajala je u svom čvrstom uvjerenju da je potpuno sposobna sama živjeti, jer je smatrala da joj ništa drugo nije potrebno da bi bila sretna. Ipak, njeni roditelji nisu prestajali s nagovorima da se uda, jer su smatrali da se, koliko god ona bila uspješna, ne može zaista ispuniti životom bez partnera. Ova žena je, dakle, bila suočena s nečim što mnogi od nas doživljavaju: pritisak okoline da se prilagodimo normama koje možda nisu nužno u skladu s našim vlastitim željama i potrebama.
Na kraju je odlučila potražiti pomoć od doktora i postavila mu pitanje: “Šta da radim? Ne želim da se udajem, jer osjećam da sam sama sebi dovoljna.” Doktor je pažljivo saslušao, ali nije odmah davao odgovor. Umjesto toga, razgovor je krenuo u smjeru životnih nesigurnosti koje ne možemo predvidjeti, ma koliko mi bili samostalni i uspješni. On joj je objasnio da, iako je ona na dobrom putu i već je postigla mnogo, život je nepredvidiv, a svatko od nas, unatoč svim svojim postignućima, ponekad naiđe na trenutke slabosti. Čovjek može doći do točke gdje se osjeća izgubljeno, gdje ne zna što dalje, i tada se postavlja pitanje – tko je tu da nas podrži?
Kad je žena s upitnikom na licu rekla “neću kriviti sebe”, doktor je s osmijehom zaključio: “E, vidiš… zato ti treba muž.” Ova rečenica, iako možda zvuči kao šala, zapravo skriva dublje značenje. Doktor nije nužno sugerirao da bi brak trebao biti rješenje za sve životne nevolje, već je aludirao na važnost podrške koju partner može pružiti. On je zapravo govorio o tome koliko je važno imati nekoga uz sebe u trenucima kada nas život iznenadi, kada osjećamo da nemamo sve odgovore ili kad smo na raskršću.
- Naravno, u ovom kontekstu možemo govoriti o mnogim vrstama odnosa, ne samo o braku. Kroz smijeh i humor, doktor je želio reći da, bez obzira na našu nezavisnost i uspjeh, svi mi s vremena na vrijeme trebamo nekoga tko nas razumije i tko nam može pomoći da se podignemo kad padnemo.
Ova priča zapravo podcrtava ključnu misao o ravnoteži između samostalnosti i međuljudskih odnosa. U današnjem svijetu, gdje mnogi teže potpunoj nezavisnosti i uspjehu, lako je zaboraviti koliko su važni ljudi oko nas. Na kraju, svi mi tražimo i trebamo ljubav, prijateljstvo i podršku – i to nije ništa loše. Ovaj tekst podsjeća nas da je u redu tražiti pomoć i uvažavati značaj zajedništva, čak i kad mislimo da možemo sve sami.
U konačnici, priča nas poziva na razmišljanje o tome što nas čini potpunima i koliko su međuljudski odnosi bitni, bez obzira na našu unutrašnju snagu i uspjehe. Život je pun neizvjesnosti, i svi mi, kad tad, dođemo do točke kad shvatimo da nije loše imati nekoga uz sebe, bilo kao partnera, prijatelja ili podršku
