– Za danas slijede dvije jako zanimljive teme, a prva je povezana sa možda i najvećom novinarkom na RTS-u. Nakon toga, govorićemo i o doktoru Neletu Karajliću, koji je nedavno izdao i svoju najnoviju knjigu.
Ivona Pantelić, voditeljica Dnevnika RTS-a, održava visoku razinu aktivnosti na društvenim mrežama, redovito dijeleći osobne i poslovne trenutke iz svog svakodnevnog života. Za svoje posljednje ažuriranje na Instagramu podijelila je sliku udobnog studija u kojem se trenutno odmara. Ivona je u opisu fotografije napomenula da se osjeća lagano pospano, a temperatura je jedino govorila o 38 stupnjeva. U nedavnim raspravama Ivona je hrabro podijelila svoju osobnu borbu protiv nemilosrdne bolesti. Nekad mi je bilo jednostavnije govoriti iskreno o svemu.
- U suštini, čini se da ništa ne može ostati skriveno, a ako bi se takve informacije i otkrile, bolje je da ih sami otkriju. Ovaj pristup mi pruža osjećaj olakšanja, čini ga manje opterećujućim, a istovremeno tjera druge da se suoče sa stvarnošću i prigrle istinu. S druge strane, treba uzeti u obzir aspekt ljudskosti. Iako možda nije u skladu s humanitarnim načelima, u jednom sam trenutku razmišljao o sljedećem: Biti u središtu medijske pozornosti znači da smo moja priča i ja poznati javnosti. To može uvelike koristiti pojedincima, osobito onima koji su iskusili slične izazove kao ja.
Zahvalna sam brojnim ženama koje su mi se obratile dijeleći vlastita iskustva s bolešću. Svoju iskrenu ispovijest Ivona započinje isticanjem važnosti prihvaćanja vlastite bolesti. Tijekom mojih priprema za liječenje, prijateljica, koja je također doživjela istu muku, upoznala me sa svojim poznanicima koji su se također borili s bolešću, a oni su mi ljubazno prenijeli svoja iskustva iz prve ruke.
Uz snažnu volju i hitnu potrebu, osjećala sam se ponukanom podijeliti svoje iskustvo sa ženama, uvjeravajući ih da ih strah ne smije svladati, već da trebaju prigrliti proces s nepokolebljivom ustrajnošću.
Dodatni tekst:
U nedavnom gostovanju na Mondo rsu, Nele Karajlić govorio je o svojoj novoj knjizi i podijelio svoja razmišljanja o Sarajevu. Istaknuo je jedinstvenu prirodu grada u kojem se ne može postići zvijezda izvan granica pozornice ili filmskog platna. Time se Sarajevo izdvajalo od gradova poput Beograda i Zagreba.
U živom sjećanju mi je ostalo vrijeme kada smo ja i moji prijatelji, već prilično popularni, odlučili otići u diskoteku “Duga”. Upravo smo završili uspješan koncert u Pioniru. Kad smo ušli unutra, svjetla reflektora odmah su se usredotočila na nas, stvarajući atmosferu poput holivudske. Bio je to neodoljiv osjećaj. U početku sam mislio da netko viče na mene, ali onda me sinulo – je li cijeli moj život, od glazbe do komičnih skečeva, sveden na jednostavno ulazak u neko mjesto i obasjanje svjetlima reflektora? Smatrali smo da je to obeshrabrujuće.
Za razliku od drugih gradova, Sarajevo je imalo jedinstven ironičan pristup prema nama, popularnima. S jedne strane, bilo je korisno jer nas je držalo na zemlji i podsjećalo nas da ostanemo skromni. Na pogrdne komentare upućene Goranu Bregoviću, Emiru Kusturici i sebi na društvenim mrežama, rekli ste da ste vas trojica zaslužni za razvoj i uspjeh Sarajeva. Ishod te nedoumice vidljiv je kada ne priznate pojedinca koji vam je donio ogromnu popularnost u cijeloj Jugoslaviji, unutar pojedinog grada.
Živa su mi sjećanja na početak Nadrealista 1984. godine, kada je moj prijatelj, koji se te godine vratio s mora, izrazio zahvalnost meni i našem timu što smo omogućili lakšu komunikaciju s curama iz Beograda, Zagreba i Ljubljane. Svi su gledali Nadrealiste i slušali riječi Sarajlija. Od svih bendova, ‘Zabranjeno pušenje’ je imao najjaču vezu sa Sarajevom, za razliku od ‘Bijelog dugmeta’ i Dine Merlina, koji su mogli pripadati bilo kojem drugom gradu.
Samo je ‘Zabranjeno pušenje’ imala tu urođenu vezu sa Sarajevom. U neku ruku, postali smo glas, predstavnik i odnosi s javnošću tog izmišljenog grada. Međutim, naši heroji nisu bili idolizirani kao što su ih naše pjesme prikazivale. Sarajevo vam nikada nije oprostilo neke postupke, možda zato što ste bili svjesni prave suštine Sarajeva. Vašim utjecajem Sarajevo je ostatku Jugoslavije projiciralo drugačiju sliku o sebi. Ali kada su vaši “heroji” došli do oružja, stvarnost je izašla na vidjelo. Ipak, ti si bio taj koji je to rasvijetlio.
Sarajevo je bilo strateški postavljeno kao granica između Istoka i Zapada, lišena naivnosti. Nadišao je svoju ulogu puke granice, postavši mjesto gdje su Istok i Zapad skrenuli s kursa, kaže jedan moj poznanik. Svakoj od različitih skupina koje nastanjuju ovu regiju dodijeljena je odgovornost čuvanja ovih granica, slično metaforičkim psima čuvarima koji štite vašu hipotezu.
