– U nastavku našeg današnjega članka malo se vraćamo u opasne 90 godine prošloga vijeka. Jednostavno, tada je u Srbiji bilo i više nego opasno, ljudi su nestajali kao na pokretnoj traci, a u to smo se mogli uvjeriti jako puno puta do sada…
Ako ste vjerovali da su u Srbiji najviše kontroverzi izazivali Legija, Budala, Šiptar, Giška, Arkan… onda vam sigurno nije poznat Boško Radonjić, vođa irske mafije u New Yorku. Iako je boravio izvan Srbije, o Bošku, uglednom američkom gangsteru iz Užičana, rijetko se govorilo u domaćim vijestima, kolumnama ili rijetkim emisijama. No, važno je priznati njegov pravi identitet i utjecaj u srpskoj zajednici, posebice među “momcima s vrućeg asfalta”. Postoji film “Kum”, ali postoji i čovjek kojeg nazivaju “kumom svih kumova”, kako je Radonjić prozvan. Podrijetlom iz užičkog mjesta Dovarje, njegov otac, pripadnik ravnogorskog pokreta otpora, tragično je stradao tijekom rata, dok mu je sestra samo tri godine kasnije podlegla mukama komunista.
- Kad ti komunizam oduzme nešto drago, rasplamsava još žešću mržnju prema tome. Bez izgleda za budućnost unutar tog određenog sustava, odlučio je otići iz nacije. U suradnji s prijateljem Milovanom Đorićem Đorom, koji će se kasnije proslaviti kao renomirani branič Crvene zvezde, skovali su plan da ga i ostale igrače tajno prebace u Graz. Tamo je boravio privremeno, nakon čega je kratko boravio u Italiji, da bi konačno krenuo na put prema željenom odredištu – Americi. S ponosom se može tvrditi da je dio renomirane organizacije Chetan. U dobi od 27 godina donio je odluku da se preseli na Manhattan u New Yorku 1970.
Specifično područje na Manhattanu u kojem se nastanio bilo je vrvjelo srpskim imigrantima koji su imali slična stajališta kao i on. U okviru te zajednice našao se i pridružio Srpskom otadžbinskom oslobodilačkom pokretu, koji je predvodio Nikola Kavaja, i ubrzo postao član. Prethodno je Nikola Kavaja išao sličnim putem kao Bole, kojem se Boško odmah po dolasku pridružio u Americi, svrstavajući se uz srbijansku nacionalističku skupinu SOPO.
Kavaja mu je bio mentor i omogućio mu je brak s prvom suprugom u New Yorku. S paralelnim životima došle su i paralelne perspektive i težnje. Njihov jedinstveni fokus bio je Tito, oličenje komunizma. Čak su ga i drsko pokušali ubiti, a sudjelovali su i u bombaškim napadima na jugoslavenske konzulate. Posljedica za njihove kolektivne prijestupe bila je dvogodišnja zatvorska kazna. No, stvarnost Amerike nije se slagala s idealiziranom vizijom kumova.
Kavaja je rasvijetlio pravu prirodu zemlje: Namjerno uspostavljanje mafije unutar agencija za provođenje zakona kao što su FBI, CIA i druge policijske institucije strateški je primijenjeno kako bi se omogućio lakše upravljiv sukob između policije i mafije. Tijekom svoje gotovo pedesetogodišnje vladavine kao ravnatelja FBI-a, John Edward Hoover se namjerno suzdržavao od priznavanja postojanja mafije, vođen višim interesima države. U Sjedinjenim Državama postoji neviđena mafija koja djeluje koristeći slične taktike, paralelno s vladom.
Obje frakcije vode visoko obrazovani pojedinci, točnije šefovi, zajedno sa svojim osobama od povjerenja poznatim kao concierges ili koordinatori, koji izvršavaju njihove direktive. Ove dvije mafije često ulaze u međusobne sukobe. Naime, najdominantnije mafije u Americi uključuju, između ostalih, irsku, talijansku i španjolsku frakciju. Krajnji autoritet, koji se naziva šef nad šefovima, upravlja svim tim mafijama unutar određenog grada ili regije.
Pojedinac na čelu irske mafije. Ubrzo nakon toga, Radonjić se sprijateljio s Tedijem Kaminskim, koji se već afirmirao kao vođa irske mafije u New Yorku. Prema uobičajenom protokolu nasljeđivanja, kada bi jedan kralj pao, drugi bi došao na vlast. U ovom slučaju, ulogu šefa irske mafije u užurbanoj metropoli New Yorka preuzeo je Boško Radonjić. Jedna od značajnih priča iz njegova života uključuje njegovu ulogu kuma Johnu Gottiju, uvjerenom antikomunistu poput Boška. Vrijedi spomenuti da je Boško smatran glavnim američkim protivnikom, a posebno na meti Josipa Broza Tita.
- Uz ovaj dodatni kontekst, možemo bolje razumjeti malo vjerojatnu vezu i kasniji utjecaj koji su ove dvije zagonetne osobe imale na Ameriku tijekom 1980-ih. Nakon što je proživio sve te događaje, Radonjić se vratio u Srbiju 1990. godine kada je u gradu izbio siloviti mafijaški sukob. Po povratku dočekali su ga Đorđe Božović, Danica i Vuk Drašković i Momo Kapor. Nakon nekoliko burnih godina, konačno je našao svoje mjesto u Beogradu i često je posjećivao Zlatibor. Nasuprot tome, Zlatibor je bio omiljena destinacija za kriminalne organizacije sa raznih strana, koje su često posjećivale Boletov kazino u hotelu “Palisad”.
Tu bi se okupljali ljudi iz Beograda, Crne Gore i sa samog Zlatibora, uključujući i pojedince koji bi pod različitim okolnostima ulazili u žestoke međusobne sukobe. No, na Zlatiboru su takvi obračuni bili strogo zabranjeni. Boško, sa svojom utjecajnom pozadinom, djelovao je kao cijenjena osoba i snaga koja je ujedinila kriminalce diljem Srbije. Od 1996. godine posjedovao je beogradski lokal poznat kao “Lotos bar” u Zmaj-Jovinoj ulici. Poduzevši inicijativu da ga transformira u luksuzni noćni klub, uspješno je dobio zakup nekretnine.
Osim ovog poslovnog pothvata, održavao je i rezidenciju unutar iste zgrade, gdje je stanovao sa suprugom Sabrinom. Vjenčali su se u New Yorku 1990., prije preseljenja u Jugoslaviju. Budući da mu je zabranjen ponovni ulazak u Sjedinjene Države, odlučio se za sljedeću najbolju opciju: Južnu Ameriku. Međutim, spokoj mu je izmicao u narednim godinama. Privlačnost jednostavnije egzistencije nastavila ga je osvajati, sve do točke u kojoj se 1999. ponovno našao u zatvoru. Ipak, ostao je uporan u zastupanju svojih načela.
“Nakon 16 godina boravka u Americi donio sam odluku da se vratim u Srbiju. Želim naglasiti da ne tražim nikakav pijetet niti oprost za zlodjela počinjena nad mojom obitelji. Kao pravoslavac i član SOPO-a Položio sam svečanu zakletvu da ću spriječiti nanošenje zla od strane jednog Srbina drugome, utjelovljenje mog osobnog pristupa postizanju nacionalnog pomirenja između potomaka četnika i partizana, ali moram priznati da je moje razočaranje u Ameriku poraslo
U ovoj sam naciji potražio utočište kad sam pobjegao iz Jugoslavije, ali po povratku u Srbiju svjedočio sam ulozi Amerike u bombardiranju moje domovine i mog naroda, naizgled u nastojanju da potvrdi svoju dominaciju kao svjetske vrhovne sile. izrazio je u to vrijeme, i to je temeljna motivacija iza njegove daljnje prisutnosti u Srbiji. Stephen Payne tumači lik Boška u filmu “Svjedok mafije” iz 1998., čiji je centar Sami Biko. Zbog svog srpskog podrijetla i povezanosti s talijanskom i irskom mafijom, Radonjić se često navodi kao izvor inspiracije za Niku Belića, protagonista GTA IV.
