Marko Nikolić je ubjedljivo, jedan od najvećih glumaca koji se ikada rodio na ovim prostorima. Međutim, on je jako rano dobio tešku bolest, sa kojom se na žalost nikako nije mogao izboriti…
Prošlo je pet godina od smrti proslavljenog glumca Marka Nikolića, čiji je utjecaj na domaću kinematografiju neizbrisiv. Nakon njegove smrti, kolege i prijatelji, ispunjeni tugom, odlučili su ga se lijepo sjećati, osvrćući se na ugodne večeri, izvanredne predstave, kazališna druženja, kao i njegov dragi hobi ribolov. Rođen je 20. listopada 1946. u Kraljevu, a školovao se na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Od 1970. suradnik je Narodnog kazališta. Njegov profesionalni put obuhvaćao je kazalište, film i televiziju, u kojima je od 1963. do 2018. sudjelovao u više od 80 produkcija.
Tijekom svoje istaknute karijere stekao je značajno divljenje svojih kolega. Glumac se često osvrnuo na svoje rane godine i uvjete odrastanja. U Kraljevu, gradu u kojem sam rođena i odrasla, moja majka Leposava Nikolić se trudila da kuva onoliko često koliko su joj to brojne obaveze dozvoljavale. Snalazeći se u ulogama glumice i profesorice, prvenstveno se fokusirala na pripremanje srpskih jela. Podrijetlom iz Sombora, uživala je i u spravljanju vojvođanskih specijaliteta koji su se mogli poslužiti kao predjelo ili kao tradicionalni desertni kolači, za razliku od turskih varijanti koje danas prevladavaju.
- Početna verzija se odlikuje laganim, prozračnim tijestom, prepoznatljivim okusom i jarkom narančastom bojom. Moj interes obuhvaća metode različitih kreacija, od bicikla do kulinarskih užitaka. Često bih otvarao limenke kako bih u njih uronio kruh. U konačnici, kad sam počela zarađivati za sebe, osigurala sam stan i sa sobom ponijela glasovitu „Patinu kuharicu“, dragocjeni predmet koji je moj pradjed Marko nazvao i darovao mojoj majci. Ovaj neprocjenjivi artefakt ostaje u mom posjedu do danas. Svaki recept za domaća jela počinje identičnom frazom. Rekreiram ova jela oslanjajući se na svoja sjećanja i tehnike koje je koristila moja majka.
Marko je za portal Esspresso doprinio: Najprije bih stavio zelene mahune u tavu, a zatim bih ih pomno čistio dok su mi ležale u krilu, nakon čega bih ih isprao u cjedilu prije početka procesa kuhanja. Počevši pripremati ribu koju sam ulovio i podijelio s prijateljima, vrlo brzo sam shvatio da priprema fiš paprikaša nije nešto posebno komplicirana. Dok neki tvrde da je potrebno 15 različitih vrsta ribe, ja obično koristim soma, grgeča i šarana.
Zbunjuje me kada pojedinci ne mogu napraviti riblju juhu. Dok je studirao, nije se suočavao s financijskom nesigurnošću; ipak, privlačila ga je privlačnost Velegaarda i nastojao je zadovoljiti njegov nemirni duh. Cijenio je društvo privlačnih žena, na kraju se ženio tri puta i postao otac troje djece. Pojedinci koji nikad nisu osjetili glad nisu u stanju u potpunosti shvatiti značaj hrane. Do te sam spoznaje došao tijekom studija. To nije bilo zbog nedostatka financijskih sredstava ili podrške roditelja; nego sam se odlučio pretjerano prepustiti. Shvatio sam kako da otpustim mladu Zvezdarku, nakon čega bih otišao do „Lava“ da naručim tatar biftek.
U početku bi konobarstvo tražilo da ispita moju identifikaciju, nakon čega bi uslijedio upit za potvrdu mojih raspoloživih sredstava. Nakon što sam ispunio ove preduvjete, primio sam narudžbu i uživao u njoj u prekrasnom okruženju. No, po završetku obroka, naišao sam na manji zadatak, dok je konobarica posluživala juhu i stavljala košaricu s kruhom na stol. Nakon toga, drugi bi član osoblja tražio naš odabir glavnog jela i naplatio račun po završetku našeg objedovanja. Marko se nakon bolesti suzdržao od javnih priča o svom zdravlju.
Kasnije je otkriveno da je koristio javni prijevoz kako bi prisustvovao svojim kemoterapijama, suočavajući se sa svojom borbom u izolaciji. Nakon dvogodišnjeg liječenja uvjerio se da je pobijedio tešku bolest, au intervjuu za “Glossy magazin” osvrnuo se na svoje strepnje u vezi s bolešću. Ovaj scenarij je duboko zabrinjavajući. U takvim situacijama pojedinci često nemaju potrebne obrambene mehanizme da se zaštite. Kada se suočimo s mogućnošću smrtnosti, misli često gravitiraju prema voljenima, dragocjenim uspomenama, obitelji, pa čak i jednostavnim radostima aktivnosti poput pecanja na Dunavu.
Tjeskoba eskalira kada se pojedinac suzdrži od navika kao što su pijenje, pušenje ili konzumiranje mesa – prakse koje je prethodno održavao. Trenutačno sama preuzima inicijativu za pripremanje vlastitih obroka, iako je naglasak prešao sa važnosti izbora hrane na nužnost pridržavanja redovite prehrane raspored. Nadalje, mora kontrolirati unos šećera zbog potrebe za inzulinom. Unatoč tim preprekama, on doživljava izvanredan osjećaj blagostanja, pun energije i spremnosti da se uključi u rad. No, mandat Marka Nikolića bio je kratak jer je preminuo 2. siječnja 2019. Obitelj se pripremala za najnepovoljniji ishod.
Mina, Markova kći, obratila se medijima nakon očeve smrti, istaknuvši da se obitelj pripremala za ovaj izazovan događaj. “Ne ulazim s njim u razgovor, već mu puštam glazbu, prvenstveno izbore iz Olivera Dragojevića, Animalsa, Beatlesa i drugih izvođača koje je cijenio. Sjedam i zapalim cigaru njemu u spomen. Nisam ni slutio da bih se našao da radim takve stvari inspiriran time što sam svjedočio kako majka mog prijatelja pali cigaru i izlijeva Coca-Colu na grob ponovite tu gestu”, rekla je. Poručila je kako joj otac jako nedostaje te se susreće s brojnim situacijama u kojima ima potrebu potražiti njegov savjet ili, jednostavno, imati ga uz sebe.
