U današnjem članku vam pišemo na temu životnog puta jednog glumca koji nikada nije zaboravio odakle je krenuo. Ovo je priča o djetinjstvu, ratu, ljubavi, porodici i upornosti, ispričana jednostavno i iz srca, kao život sam.
Njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno slobodom kakvu danas rijetko ko pamti. Odrastao je u malom mjestu Plavno, podno planine Dinare, gdje su dani prolazili sporo, a dječje brige gotovo da nisu postojale.
Igra, trčanje, maštanje i osjećaj sigurnosti bili su sastavni dio svakog dana. To rano iskustvo bezbrižnosti duboko se urezalo u njega i postalo temelj njegove kasnije snage. Porodica i zajednica bili su centar svijeta, a vrijednosti koje je tada usvojio ostale su mu vodič kroz cijeli život.
Školovanje ga je kasnije odvelo u Knin, gdje se prvi put susreo sa širim svijetom, drugačijim ljudima i novim izazovima. Tamo se dogodila i ljubav koja će mu obilježiti cijeli život. U tim mladim godinama vjerovao je da su snovi jednostavni i dostižni, ali početak devedesetih sve je promijenio iz temelja. Rat je unio strah, prekide, raseljavanja i rastanke koje niko nije planirao. Bio je odvojen od djevojke koju je volio, od doma, od sigurnosti. Godine neizvjesnosti i bola oblikovale su ga snažnije nego bilo koja uloga.
- Ipak, sudbina je pokazala da neke veze ne može prekinuti ni najveća oluja. Ponovni susret dogodio se u Banjaluci, u trenutku kada su oboje već nosili teret izgubljenih godina. Ljubav se vratila tiho, zrelija i snažnija nego prije. Ubrzo su se vjenčali i krenuli dalje zajedno, najprije kao mladi bračni par, a zatim kao roditelji. Njihova porodica brzo se proširila dolaskom kćerke Isidore, a nekoliko godina kasnije i sina Rastka. Porodica je postala njegova glavna luka sigurnosti i razlog zbog kojeg nikada nije odustao.
Put do glumačkog poziva nije bio romantičan ni lagan. Upisao je Fakultet dramskih umjetnosti, ali život nije čekao da studije završi bez briga. Trebalo je prehraniti porodicu, platiti stan, obezbijediti osnovno. Zbog toga je paralelno s glumom radio teške fizičke poslove, najčešće na građevini. Nosio je cement, radio na miješalici, učio zanate koje nikada nije planirao da zna. Nije se stidio tog rada, jer je znao da pošten trud nosi dostojanstvo.
U tim godinama shvatio je nešto što nikada nije zaboravio – da uspjeh ne dolazi preko noći i da snovi traže ogromnu žrtvu. Dok su drugi odustajali, on je birao da izdrži. Podrška porodice bila mu je neprocjenjiva, jer bez nje ne bi imao snage da izdrži taj dvostruki život između scene i građevine. Često je govorio da su mu upravo ti teški dani pomogli da postane stabilniji i sigurniji u sebe kao čovjeka.
Kasnije su počele dolaziti i ozbiljne uloge. Pozorište, film i televizija postajali su sve prisutniji u njegovom životu. Publika ga je zapazila kroz različite projekte, među kojima se izdvajaju film Dara iz Jasenovca i serija Tajne vinove loze. Ipak, bez obzira na prepoznatljivost, nikada nije dozvolio da ga slava promijeni. Za njega uspjeh nikada nije bio važniji od večeri provedenih sa djecom i razgovora sa suprugom.
- Život u Beogradu, gdje danas živi, nije uvijek bio lak. Pozorište i film nikada nisu donosili stalnu sigurnost, a računi su stizali bez obzira na to koliko je imao angažmana. Bilo je mjeseci bez posla, bez uloga, bez jasne budućnosti. U tim periodima ponovo se vraćao građevini, jer je znao da porodica mora jesti. Njegova priča jasno pokazuje da iza uspjeha često stoje godine tišine i borbe koje publika nikada ne vidi.
Roditeljstvo je uvijek isticao kao najveći blagoslov. Smatrao je da mu je rana porodica dala snagu da izdrži sve udarce. Djeca su mu bila motiv da ustane kada je umoran, da nastavi kada mu je najteže. U njihovim očima nije bio glumac, već otac – i upravo mu je to bilo najvažnije priznanje.
Danas, iako živi u velikom gradu kao što je Beograd, u sebi i dalje nosi duh malog mjesta iz kojeg je potekao. Skromnost, rad, solidarnost i privrženost porodici i dalje su njegove glavne vrijednosti. On ne mjeri uspjeh brojem uloga, već mirom u kući i čistoćom obraza.
Na kraju, njegov život nije samo priča o glumi, već o čovjeku koji je prošao kroz rat, razdvojenost, siromaštvo i neizvjesnost, ali nikada nije izgubio vjeru u ljubav i rad. To je priča o upornosti, tihoj borbi i snazi porodice. Njegova sudbina pokazuje da najveće pobjede često ne nose reflektore, nego osmijehe za porodičnim stolom
