Iako će se tek navršiti godina dana od kako je Marija Šerifović postala majka. Pomoću surogat majke postala je majka od preslatkog Marija, a nijednom do sada nije govorila o ocu djeteta. Danas je odlučila i da progovori na ovu temu….
Sin Marije Šerifović dočekao je na svijet u Americi, a pjevačica je za ostvarivanje majčinstva koristila usluge surogat majke. S obzirom na ograničeno poznavanje ove teme na našim prostorima, Marija je svojedobno govorila i o ocu svog djeteta i o pojmu surogat majčinstva. Od 2014. živim u Americi, što u to vrijeme nije bilo relevantno. Zbog vremenskog ograničenja detaljna rasprava nije izvediva; ali ja ću podijeliti svoja iskustva, jer se nekome mogu pokazati korisnima, a velika je vjerojatnost da hoće.
- Svaki korak koji sam poduzeo temeljio se na preporukama vodećih liječnika u Sjedinjenim Državama u tom razdoblju. U svom jedinom intervjuu napomenula sam da je, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, jedino održivo rješenje ovo – istaknula je Marija gostujući u Amidži Showu. Jako me uznemiruje što na Balkanu, unatoč najvećem poštovanju svih razumnih i civiliziranih pojedinaca, neki pojedinci ostaju u stanju stagnacije.
Evo me u Americi, uživam u suncu dok čitam članke i emisije koji opisuju kako su pojedinci zatvoreni, kako je žena vezana za radijator, kako je žrtva zlostavljanja. Gospodo, cijenjene kolege, važno je prepoznati da su takve situacije opsežne procedure koje zahtijevaju brojne dokumente i potpisane ugovore. Moja surogat majka primala je svakodnevne masaže, a bila je prisutna i kućna pomoćnica. Nije riječ o ropstvu, kako je Marija izjavila.
Tko je biološki otac njenog djeteta? Marija je priznala da nikad ne bi otkrila identitet te osobe, a da bi to učinila, suočila bi se s teškim posljedicama. – Postoje stvari o kojima ne mogu govoriti i o kojima se moram suzdržati zbog postojanja potpisanih ugovora, jer se ne može predvidjeti hoće li netko to prevesti i nakon toga pokrenuti postupak protiv mene za deset milijuna dolara ili potencijalno za veće iznose.
“On je užasan dasa, Europljanin”, primijetila je.
Dodatni tekst:
Kurir je pomno pratio proces u zgradi Specijalnog suda u Beogradu, od dolaska maloljetnog prijestupnika do završetka njegovog svjedočenja. Prema njihovim iskazima, sudnica je u tom razdoblju bila obilježena dubokom tugom, a sveprisutna atmosfera tjeskobe natjerala je nekoliko majki žrtava da privremeno napuste sudnicu reagirajući na svjedočenje mladog počinitelja. O okolnostima jučerašnjeg suđenja u “Uredništvu” su govorile Branka Travica, novinarka Crne hronike Kurira i Snežana Repac, psiholog.
- U Specijalnom sudu Travica je zatekao majku mladog nasilnika, koja svog sina nije vidjela od njegovog prvog svjedočenja. Moje viđenje Miljane Kecmanović je da se ponaša dostojanstveno s obzirom na postupke njenog sina trećeg maja prošle godine i smatram da ona ostaje netaknuta tim događajima. Ovo je moj prvi dojam. I ona i njezin suprug izjasnili su se da nisu krivi. Sama činjenica da ne osjećaju grižnju savjesti zbog djetetovih postupaka postavlja pitanja o temeljnim problemima u igri io tome kako je moguće da ona odbaci djetetovo nedjelo dok istovremeno priznaje zadivljujuća postignuća koja je postiglo. Ova situacija zadire u dublja psihološka pitanja.
Repac je kroz psihološku leću ispitao držanje pribranosti roditelja. Nijedan pojedinac ne ulazi u svijet s inherentnim znanjem; svako dijete prolazi formativno putovanje oblikovano obiteljskim i društvenim utjecajima. Posebno je vrijedno istaknuti da roditelji, kao obrazovane osobe, posjeduju razumijevanje zakona, koji ih smatra odgovornim za postupke svog djeteta do 14. godine života. Stoga bi bilo razumno da ovu odgovornost predvidi.
Međutim, njihova vjera u vlastitu nevinost sugerira da mogu shvatiti da vanjski čimbenici koji su izvan njihove kontrole utječu na ponašanje njihova djeteta. Ovo postavlja pitanje koji drugi elementi mogu potencijalno zamijeniti ljudsku odgovornost. Tipičan psihološki odgovor bio bi dobrovoljno prihvaćanje odgovornosti, posebno s obzirom na njezine pravne implikacije. Ipak, čini se da ti roditelji osjećaju da je situacija izvan njihove kontrole, kao da su okolnosti izmakle kontroli. Ako je utjecaj proizašao iz društvenih mreža, postaje ključno istražiti mogu li te platforme doista izazvati takve pojave.
