Usnija Redžepova se pozicionirala kao istaknuta ličnost u sferi narodne i romske glazbe na ovim prostorima. Godine 2015., nakon dugotrajne i izazovne borbe, naposljetku je podlegla nemilosrdnoj bolesti. Samo tjedan dana prije smrti, pjevačica je hitno primljena u bolnicu zbog respiratornog problema koji nije uspjela riješiti na vrijeme.

Bez obzira na bezbroj izazova s ​​kojima se suočavala tijekom života, zadržala je nadu. Posljednji dani bili su za nju posebno naporni. Doživjela je duboku patnju, a bol je bila nesnosna; Ipak, kako je kazala Kuriru u tom periodu, nastojala je da zadrži pozitivan stav do samog kraja. Usnija Redžepova, folklorna umjetnica romskog i turskog podrijetla, rođena je u Skoplju, a cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetila je Beogradu, identificirajući se prvenstveno kao Jugoslavenka, prihvaćajući i svoje makedonsko-srpsko nasljeđe.

  • Kako bi spriječila eventualne nesporazume, Usnija je donijela odluku da se javno predstavlja prezimenom Jašarova, jer je često dolazila u zamjenu s iznimno nadarenom pjevačicom Esmom Redžepovom, s kojom nije bila u rodbinskim vezama, unatoč tome što se šuška o suprotnom. Usnijina pjevačka karijera započela je sredinom 1960-ih, nakon preseljenja u Beograd 1964. Tijekom svoje slavne karijere objavila je devet albuma, pet singlova i jedan EP.

Priznata kao stručnjak bez premca u području makedonskih narodnih pjesama i glazbe južne Srbije, njezine izvedbe na romskom i turskom duboko su utjecale na publiku. Svoj izuzetan uspon pripisuje tumačenju Koštane, lika iz djela Borislava Stankovića, u predstavi Raše Plaovića, koja je nevjerojatnih 25 godina obogatila repertoar Narodnog pozorišta u Beogradu. Od 192 izvedbe, Usnija je u ulozi Koštane nastupila preko 150 puta. “Upustimo se u igru ​​Twister.

Prema njezinoj biografiji, ova darovita osoba rođena je 4. veljače 1946. godine u Skoplju u Makedoniji. Njen otac Jašar bio je pripadnik romske zajednice, dok je majka Sabrina bila turskog porijekla. Oba roditelja su prije braka već bili u braku, a majka je u obitelj dovela dvoje djece iz prethodne veze. Nakon te veze rođeni su Usni i njezino troje braće i sestara.

Živeći u skromnom stanu u Skoplju, koji je vojska dala njenom ocu, vodili su skroman način života. Otac joj je bio zaposlen kao vodoinstalater, a majka se posvetila vođenju kućanstva. Brojni intervjui s pjevačicom otkrivaju da, iako je odrastala u skromnim uvjetima, nije se susrela s značajnijim neimaštinama

Unatoč tome što ju je karakterizirala sramežljivost, izbjegavala je pjevati na obiteljskim okupljanjima i proslavama, za razliku od svoje odvažnije braće i sestara. Kako to često biva, ne može se izbjeći njihova sudbina; tako se Usnija neočekivano našla na pjevačkom natjecanju u organizaciji Radio Skoplja.Publiku, ali i glazbene urednike, dokraja je oduševila Usnijina obrada pjesme Radmile Karaklajić ‘Ajmo svirat twist’.

  • U svojoj potrazi za profesionalnom karijerom, odlučila je odbaciti očeve ambicije za nju. Iako je postojala značajna potražnja za pjevačicom njezinog talenta, njezin se otac odlučno protivio njezinim težnjama, smatrajući takvo zanimanje sramotnim za žene tog doba. Zamišljao je svoju kćer koja utjelovljuje osobine marljive i ugledne žene, u skladu s njegovim načelima, i želio je da završi svoje obrazovanje.

Njegovo neodobravanje njezinog odabranog puta karijere očitovalo se u stalnim kritikama njezinog odijevanja, čak i nakon što je postigla značajan uspjeh. Nakon završetka srednjeg obrazovanja, Usnija se iz Skoplja preselila u Beograd, gdje je upisala arabistiku na Filološkom fakultetu. Živjela u naselju Krnjača, koje je bilo udaljeno od centra grada, kao studentica je vodila skroman način života te se odlučila za nastupe po kafićima i restoranima kako bi dodatno zaradila.

Jednom prilikom na nastupima je susrela makedonskog glazbenika Naska Džorleva koji ju je pozvao da preuzme mjesto pjevačice u njegovom ansamblu. Pet godina su surađivali i nastupali diljem Jugoslavije. Njezine su akademske težnje dosljedno bile od sekundarne važnosti; stoga, iako je nastavila studij nakon petogodišnje stanke, nije završila školovanje 1969. i konačno je potpuno napustila fakultet 1973. Umjesto da nastavi karijeru u znanstvenoj sferi, prihvatila je ulogu Koštane u istoimena drama.

I Tito i Castro divili su se njezinoj umjetnosti. Glazbu Usnije Redžepove iznimno je cijenio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Putevi su im se spojili na jednom događaju na koji je pozvana da nastupi za lovce na njegovom imanju u Karađorđevu. Nakon njezina nastupa prišao joj je Titov pomoćnik sa zahtjevom predsjednika za susret. Osim toga, pobudila je divljenje meksičkog veleposlanika koji je izrazio interes za nabavu jedne od njezinih ploča.

Njezin komentar o namjeri da mu album pošalje na njegovu adresu izazvao je smijeh prisutnih u dvorani. U posebnoj prigodi kada je kubanski predsjednik Fidel Castro bio u posjetu Jugoslaviji, Usnija je dobila poziv da nastupi za okupljene na večeri koju je Tito priredio na Brionima. Iako ju je Tito uporno gestikulirao da priđe njihovom stolu, duljina kabela njezina mikrofona bila je neadekvatna. Kao odgovor, Castro je ustao i smjestio svoju stolicu ravno ispred Usnije, što je gesta koju su kasnije ponovili i ostali gosti.

  • Nakon toga je predsjednik Kube zatražio da izvede pjesmu “Ide Tito over Romania”. Njezina jedina želja bila je roditi dijete. Iste godine, na probama za “Koštanu”, upoznaje ljubav svog života, Slavoljuba Šešića Šeleta, koji je radio kao aranžer i glazbeni urednik na Radio Beogradu. Njihova veza u početku se nije manifestirala kao romantična veza; nego su uspostavili čvrsto prijateljstvo. Unatoč tome, Usnija je kasnije priznala da je osjtila duboku energiju kada je Seleta prvi put ušla u sobu.

Tijekom posjeta Njemačkoj, neočekivana transformacija prijateljstva u ljubav navela je par da se vjenča u Beogradu 1978. Posvetili su cijeli svoj profesionalni život srcu Beograda; međutim, devedesetih su gradsku živost zamijenili vikendicom u Moštanici, smještenoj u blizini glavnog grada Srbije. Nažalost, nakon samo pet godina vratili su se urbanom životu, jer su oboje osjećali duboku privrženost svojim prijašnjim užurbanim rutinama, koje su im jako nedostajale. U intervjuu iz 2006. spomenula je jedinstvenost svog braka i izjavila da su jedina stvar za kojom čezne u životu bila njezina djeca.

Preporučeno