– Ono što je i više nego primjetno je to, da kako ljudi ulaze u godine, sve su umorniji i umorniji. To je jednostavno potrošnja materijala, i majka priroda čini svoje. Na ovu temu, slijedi i jedna priča iz Srbije….
Ovih dana sindrom kroničnog umora je nevjerojatno češći, ostavljajući ljude vezane za krevet i nesposobne za obavljanje dnevnih rasporeda. Ina Ignjatović iz Cuprijine ispovijesti otkriva kobne posljedice kroničnog umora, bolova u mišićima, nelagode u zatvorenim prostorima i kontinuiranog nedostatka energije koji je nosila pet godina. S simptomima tipičnim za kronični umor, Ignjatović je, kao i mnogi drugi, bio spriječen u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Takvi simptomi mogu uvelike ometati pojedinca u uobičajenom funkcioniranju. Neki od simptoma sa kojima se Ignjatović susreo su: Tijekom dužih razdoblja bez predaha pojedinci su trpjeli: Stalne fluktuacije krvnog tlaka. Neprestana groznica od 37,2 stupnja. Ponavljajuće infekcije. Neumoran bol u mišićima i zglobovima. Neumorni umor i prisutnost natečenih limfnih čvorova. glavobolje zujanje u ušima Kao što je spomenuto, ovu bolest karakterizira jedan simptom. I to ima težinu 1,00. Njoj je, kaže Ina, bilo dovoljno samo presvlačenje djeteta i umor.
Ako se odlučila istuširati nije joj preostalo ništa drugo nego odmah se povući u krevet i inzistirati na odmoru. Veliko se pitanje pojavilo kada je pokušala natjerati medicinare da shvate istinitost njezinih briga. Sjeća se kako su odbacivali sve njezine brige, nazivajući ih samo izmišljotinom koju je sama stvorila ili da je samo bila lijena. Išli su do te mjere da su joj savjetovali da potraži psihijatrijsku pomoć, što je stvarno ubilo moral i stav prema njihovim iskustvima. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kroničnog umora, govorila je o svom osobnom putu zarobljavanja u petlju koja se činila sve širim.
Opisala je koliko je bilo izluđujuće posjećivati razne liječnike, svaki put upućene drugim stručnjacima koji bi tada posumnjali na neku moguću temeljnu bolest, ali ne bi potvrdili nikakvu bolest. Na kraju bi je samo poslali kući govoreći joj da nema problema i da bi se trebala malo odmoriti. Ina Ignjatović u razgovoru je otkrila kako, unatoč zadovoljavajućim parametrima i analizama, boluje od kroničnih virusnih infekcija te ima antitijela za gotovo deset različitih virusa. Nadalje je primijetila da su razine IgG protutijela za šest od ovih virusa bile abnormalno visoke.
Ina Ignjatović je na TV Prva otkrila da su joj liječnici u ranoj mladosti dijagnosticirali višestruke infekcije. Ali razine titra trebale su se s vremenom smanjiti s infekcijama da su bili zabrinuti zbog nečeg ozbiljnijeg – što su također primijetili. The Koliko god ga pokušavala umiriti, umor osjeća. Polako, postupno, odmiče. Također govori više o tome što joj se dogodilo za vrijeme ručka i kako se drugi ljudi nose s njezinom situacijom. Mučio me neumoljiv umor čak i nakon što sam se dobro naspavao.
Samo hodati 200 metara od moje kuće bio bi zadatak za Herkula. Velike gužve u poštanskim uredima postale su nepodnošljive. Obuzela me nemilosrdna pospanost koja mi je uklonila sve razine energije. Zahtjevi brige o maloj djeci nisu to učinili lakšim. Navodno je potražila liječničku pomoć, ali nije bilo nikakvih problema pa su ostali vjerovali da je zdrava – naglasila je. Srećom, moja obitelj mi je suosjećala i podržala me, iako ostali nisu imali razumijevanja. Tipično je osjećati se nelagodno kada ne možete navesti što vam smeta. Počinjete sumnjati proizlazi li to iz psihičkog problema, ali čak ni nakon posjeta psihijatru, oni vam nisu mogli ukazati na abnormalnosti – otuda moje nedokučivo stanje.
Kako navodi, fibromialgija pogađa pretežno žene u dobi od 35 do 50 godina, a uzrok je to što se to stanje pripisuje njihovom drugom porodu. Pet godina kasnije Ignjatović će konačno riješiti svoj problem. Provedena je na prijedlog prijatelja koji je bio svjedok gostovanja uglednog kardiologa i specijalista kroničnog umora dr. Branka Milovanovića na televiziji. Ignjatović mu se bez imalo oklijevanja u tom trenutku javila, saznavši na svoje veliko olakšanje da će joj dati odgovor koji je toliko čekala. Ina je pronašla olakšanje nakon saznanja u kakvom se stanju nalazi, što je donijelo i jednostavnost.
S druge strane, nedostatak lijeka za ovu bolest čini je još kompliciranijom. Ina priznaje da samo mali broj, možda najviše pet do deset ljudi, može uspjeti pobijediti ovu bolest ako se rano otkrije. U svom pisanju također naglašava nježnost. Zamislite koliko je tužno vidjeti brutalne posljedice ove bolesti na mlade ljude. Moraju živjeti u zatvorenom krevetu i kasnije izbjegavati socijalizaciju. Posljedice ove bolesti ne zaustavljaju se samo na invaliditetu koji uzrokuje, već ponekad dovodi i do vrlo tragičnih smrti zbog miokarditisa.
