Zoran Kalezić je verovao da mu ljubav koju je živeo pomaže u borbi protiv raka pluća. Prošao je kroz operaciju, hemoterapije i zračenja. Ipak, njegovo srce nije izdržalo, i preminuo je 4. januara u 73. godini života, nakon teške borbe sa kancerom pluća.
Uz njega je do samog kraja stajala supruga Irena; vjenčali su se kada je njemu bilo 67, a njoj 53 godine. Tijekom cijele svoje bitke ostao je optimist, uvjeren da će trijumfirati u ovoj borbi, sve do svog posljednjeg daha.
- – Kako se doista mogu osjećati? Ja sam usred bitke. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti „Brezovik“ u Nikšiću. Ovi kemoterapijski tretmani predstavljaju jedini tračak nade za nekoga tko se bori s rakom pluća; potencijalno mogu “kupiti” dodatne dvije-tri godine života, a ja vjerujem u medicinu. Zamišljao sam da se moje iscjeljenje odvija među mojim vlastitim ljudima. Kao folk pjevač i umjetnik, ako moram dočekati kraj, radije bih da se to dogodi ovdje, nego da postanem sluga nekome u inozemstvu, rekao je jednom Zoran.
Njegova veza s Tomom Zdravkovićem bila je neraskidiva, a na kraju je dovela do prijateljstva obilježenog kumstvom. Nakon što je saznao za poražavajuću dijagnozu raka pluća, izrazio je osjećaj da će se uskoro ponovno susresti sa svojim voljenim prijateljem, kojeg je jako cijenio.
- Kako sam postupno počeo putovati do svog kuma Tommyja, znam da ćemo se uskoro ponovno sresti, ali postoji nešto na što prvo moram obratiti pozornost. Iščekujem koncert u Domu sindikata, nestrpljiv da ponovno doživim melodije koje vraćaju harmoniju svim orguljama. Moram posljednji put svjedočiti licima onih koji su u publici, iskreno će Kalezić, a suze su mu tekle tijekom nastupa.Zbijeni ansambl činili su Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, naravno, Silvana. Svatko od njih stvorio je impresivne karijere, a među njima nikada nije bilo rivalstva ili ljubomore; njihovu vezu učvrstila je zajednička strast prema glazbi.
Slično kao i Toma, Silvana je Kaleziću pružila značajnu pomoć u ranoj fazi njegove karijere, a od tada se među njima veže čvrsto prijateljstvo. Njihovo međusobno poštovanje i uvažavanje jedno drugoga bilo je duboko.Ovoj izuzetnoj ženi, koja je trajno utjecala na narodnu glazbu, Zoran je posvetio svoje bezvremensko djelo “Onoj ženi koje više nema”. Umjetnik je istaknuo da je pjesma napravljena na prilično jedinstven način.
Filip, sin pokojnog Zorana Kalezića, poznatog pjevača, nije mogao doći na očevu sahranu. Iako je silno želio oprostiti se od roditelja, obaveze u Americi spriječile su ga u tome. Filipa je vijest o očevoj smrti duboko pogodila. Unatoč njegovoj snažnoj želji da bude prisutan na sprovodu, različiti običaji oko smrti u Americi predstavljali su izazov. Budući da živi u Chicagu, planira što prije otputovati u Crnu Goru kako bi posjetio očev grob. Izvor blizak obitelji Kalezić otkrio je kako je Filip održavao redovitu komunikaciju s ocem, koji mu je bio značajna podrška u teškoj borbi s okrutnom bolešću od koje je Zoran na kraju i podlegao.
- – Vjerujem da ste sada našli svoj mir kod mog dobrog anđela. Zahvalan sam za sve što si učinio za mene kao otac, a kao umjetnik, održao si integritet svog poziva. Glazbu i pjesmu nikad nisi napustio, niti si izgubio vjeru u sebe; odolijevao si iskušenjima pasjih sinova do svog posljednjeg dana. Sada ste gore u sigurnim rukama. Počivaj u miru tata – poručio je Filip na svom Facebook nalogu.
