Posljednji dani Zorana Kalezića protekli su u znaku borbe s teškom bolešću. Bio je uvjeren da je ljubav koju je primao od ljudi oko njega ključna u njegovoj borbi protiv raka pluća. Odlučivši odbaciti operaciju, kemoterapiju i zračenje, odlučno se suočio sa svojim stanjem. Nažalost, njegovo srce nije izdržalo danak te je nakon teške borbe s bolešću preminuo 4. siječnja u 73. godini života.
Irena, njegova supruga, udala se za njega kada je imao 67 godina i ostala uz njega do samog kraja, iako je i sama imala 53 godine. Zadržao je svoj pogled pun nade do svojih posljednjih trenutaka, čvrsto vjerujući da će pobijediti u ovoj borbi. “Šta zapravo osjećam? Borim se. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti “Brezovik” u Nikšiću. Jedina šansa za pacijenta s rakom pluća je u ovim kemoterapijskim tretmanima, koji mogu produljiti život za dvije do tri godine, a ja vjerujem u medicinsku znanost.
Zamišljam da će se moj oporavak dogoditi u mojoj zajednici. Kao umjetnik i folk pjevač, mislim da je, ako moje vrijeme mora završiti, bolje da se to dogodi ovdje nego da postanem nečija tema u tuđini, rekao je jednom Zoran. Veza s Tomom Zdravkovićem bila je jaka i na kraju je dovela do kumstva. Nakon što je saznao za dijagnozu raka pluća, izrazio je čvrsto uvjerenje da će se uskoro ponovno naći sa svojim dragim prijateljem.
Dok sam krenuo na put da vidim svog kuma Tommyja, svjestan sam da ćemo se uskoro ponovno okupiti, ali postoji odgovornost koju prvo moram ispuniti. Uzbuđen sam zbog nadolazećeg koncerta u Domu sindikata, iščekujući melodije koje vraćaju harmoniju svim orguljama. Kalezić je izrazio iskrenu želju da posljednji put vidi lica publike, a suze su mu tekle niz lice tijekom nastupa. U nerazdvojnoj grupi bili su Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, naravno, Silvana.
Svaki je pojedinac izgradio izvanredne karijere, a među njima nije bilo osjećaja rivalstva ili ljubomore; njihovu vezu produbila je zajednička ljubav prema glazbi. Kao i Toma, Silvana je odigrala ključnu ulogu u ranim fazama Kalezićeve karijere, a ta podrška među njima je stvorila duboko prijateljstvo. Njihov odnos karakterizira međusobno poštovanje i uvažavanje. Zoranov klasik “Žena koje više nema” posvećen je ovoj izuzetnoj ženi, koja je ostavila neizbrisiv trag u narodnoj glazbi. Pjevačica je istaknula kako je nastanak pjesme nastao na neobičan način.
Filip, sin pokojnog Zorana Kalezića, propustio je očev sprovod. Unatoč velikoj želji da se oprosti od svojih roditelja, nije mogao doći zbog posla i boravka u Americi. Vijest o očevoj smrti duboko je pogodila Filipa. Iako žudi biti prisutan na sprovodu, okolnosti ga sprječavaju u tome. Propisi o smrti u Americi znatno se razlikuju od onih u njegovoj domovini. Budući da živi u Chicagu, namjerava čim prije otputovati u Crnu Goru kako bi na grobu odao počast svome ocu.
Kako kaže izvor blizak obitelji Kalezić, Zoran je bio nepokolebljiva podrška u Filipovoj teškoj borbi s teškom bolešću od koje je na kraju izgubio bitku. “Vjerujem da si sada pronašao mir kod mog dobrog anđela. Zahvalan sam ti za sve što si učinio za mene kao otac. Kao umjetnik, održao si integritet svog poziva. Nikad se nisi okrenuo od glazbe i pjesme, niti izgubio si se; odolio si iskušenjima nedostojnih do posljednjeg dana. Počivaj u miru, tata.
Da li ste znali za ovu priču do sada? Cijenite li lik i djelo od Zorana Kalezića, i koja vam je njegova omiljena pjesma? Pišite nam vaša mišljenja u komentarima….
