U nastavku našeg današnjega članka, donosimo malo i misterioznu temu, a koja je usko povezana sa misterijom. naime, mnogi od nas imaju običaj da slike svojih dragih osoba koje su preminule, još uvijek drže u kući….
Ponekad fotografija može poslužiti kao jedina veza koju imamo s našim preminulim voljenima; Međutim, određena vjerovanja sugeriraju da držanje slika pokojnika u našem domu može uzrokovati nesreću. Slažete li se s ovim prastarim uvjerenjima ili u potpunosti prihvaćate moderan način života? Slike pokojnika zauzimaju značajno mjesto u mnogim kućanstvima i srcima pojedinaca jer simboliziraju ne samo sjećanje, već i emotivnu povezanost s onima koji su preminuli. Međutim, različite kulture i duhovne doktrine tvrde da takvi prikazi ne bi trebali biti istaknuti. Ova vjerovanja tvrde da fotografije pokojnika nadilaze puki papir i tintu; Na njih se gleda kao na posude energije koje pripadaju pojedincu koji je umro.
Posljedično, njihova prisutnost u svakodnevnom okruženju može imati jedinstven, a ponekad i štetan utjecaj na živa bića. Značajan broj pojedinaca osjeća duboku želju da zadrži fotografije preminulih voljenih osoba, jer te slike služe za evociranje lijepih uspomena i pružaju utjehu. Međutim, neke duhovne prakse upozoravaju na stalnu prisutnost takvih slika, posebno u prostorima u kojima pojedinci provode najviše vremena, jer to može dovesti do štetnih učinaka. Vjeruje se da prikazi preminulih mogu na nesvjesnoj razini dotaknuti vitalnu energiju živih, utjecati na njihovu emocionalnu i fizičku ravnotežu. Sukladno tome, predlaže se da se slike preminulih ne izlažu na zidovima, policama ili stolovima u područjima kao što su dnevne sobe, spavaće sobe ili druga često posjećena mjesta za okupljanje ili odmor.
Umjesto toga, preporučljivo je te fotografije pohraniti u posebne albume ili kutije, kojima se može pristupiti u određenim prilikama — poput obljetnica, vjerskih praznika ili značajnih spomen-datuma. Ova metoda očuvanja ne podrazumijeva nedostatak sjećanja, već poštuje razliku između područja živih i preminulih. U raznim kulturama dodatno se savjetuje razlikovati slike pokojnika od slika živih. Ako su oboje na istoj fotografiji, može se napraviti duplikat i ili preklapati dio koji sadrži preminulog ili, ako je potrebno, delikatno ukloniti taj dio kako bi se osiguralo jasno odvajanje energija.
Vjeruje se da ova praksa čuva energiju živih dok istovremeno odaje počast preminulima u odgovarajućem duhovnom kontekstu. Dodatna preporuka koja se nalazi u duhovnoj praksi je pohranjivanje fotografija pokojnika u albume tamnih boja, poput onih crnih ili tamnoplavih, ili u posebne vrećice koje simbolično “zapečaćuju” njihovu energiju. Ovaj ritual služi za zaštitu i umrlih i živih. Za osobe koje imaju snažnu emocionalnu vezu s preminulim, takve se smjernice mogu činiti stroge ili nepotrebne. Ipak, ovi protokoli proizlaze iz stoljećima skupljanog znanja i zajedničkih iskustava, što sugerira da je održavanje ravnoteže između poštovanja prošlosti i očuvanja sadašnjosti ključno za postizanje unutarnjeg mira. Potrebno je naglasiti da su te perspektive sastavni dio duhovnih i kulturnih interpretacija života i smrti.
Oni ne sugeriraju da bilo koja slika pokojnika sama po sebi ima štetan učinak; umjesto toga, oni zagovaraju namjerne i promišljene radnje koje se tiču atmosfere u domu i emocionalnog zdravlja ljudi koji žive. U mnogim aspektima života, postizanje ravnoteže je bitno. Čuvanje sjećanja i emocija ne zahtijeva stalnu fizičku prisutnost fotografija pokojnika u vlastitom okruženju. Takva sjećanja žive u srcu, a povremeno, s poštovanjem i tišinom, možemo ponovno pogledati te albume kako bismo izrazili zahvalnost za sve što su ti pojedinci doprinijeli.
U konačnici, ne postoji univerzalno rješenje. Za neke pojedince pronalazak utjehe u svakodnevnom gledanju fotografije voljene osobe može biti od koristi, dok bi drugi možda radije držali tu sliku na određenom mjestu i bavili se njome kada njihov duh to traži. Najvažnije je slušati svoj unutarnji glas, poštovati svoje osjećaje i slijediti postupke koji potiču mir i poštovanje – kako prema onima koji su umrli, tako i prema sebi.
