Dao je sve od sebe. Može raditi. Imao je 44 godine i dobio je simptom koji ni na koji način nije ukazivao da nešto ozbiljno nije u redu s njegovim zdravljem, zbog čega je Zoran Milićević (50 godina) danas postao čovjek bez srca, potpuno bezdušan. Umjetno srce ujedno je i najduže na svijetu. Liječnici su to nazvali svjetskim čudom. Štoviše, i sam je u prvi mah bio iznenađen. Rezultati analize govorili su jedno, a njegovo tijelo drugo. U novinama je pisalo da boluje od kardiomiopatije i da mu srce može raditi samo s pet posto kapaciteta, dok mu tijelo radi suprotno… Sada se sjetio da su mu u srednjoj školi rekli da prestane trenirati karate, te da je i on volio košarku. Zatim je još trčao. Osjećaj nedostatka zraka prilikom uzdaha bio je alarm za ovog profesora geografije u invalidskoj mirovini da ode liječniku.
Ima određenih problema s disanjem koji bi mogli biti povezani s bilo kojim drugim zdravstvenim problemom. Ne radi se samo o srcu. Kasnije pretrage i pretrage otkrile su da imam problema sa srcem. Dijagnosticirana mi je kardiomiopatija, proširenje srčanog mišića. Srčani mišić slabi. Tijelo mu je bilo toliko slabo da nije moglo pumpati dovoljno krvi pa su ga morali ukloniti. Ili transplantacija ili umjetno srce. U to vrijeme donora uopće nije bilo. Transplantacija nije moguća, tako da je jedino privremeno rješenje umjetno srce gdje živim i uskoro ću ući u sedmu godinu – počinje svoju priču Zoran Milićević za Telegraf.rs. 9. prosinca ove godine ući će u sedmu godinu, a Zoranu u prsima kuca potpuno umjetno srce. Zahvaljujući tome, on je živ. I, ima sreće. Srce je Institutu za kardiovaskularne bolesti “Dedinje”, gdje je bio pacijent i operiran, donirala američka kompanija, jedini proizvođač umjetnih srca.
Život s umjetnim srcem manje je problematičan i strašan kada se prilagodite svemu što se od uređaja, odnosno umjetnog srca, traži, ali, naravno, postoje mnoga ograničenja kojih se morate pridržavati kako bi ono ispravno funkcioniralo . Sve što uređaj šalje kao signal mora se nadzirati. Da li je u pitanju alarm koji se uključuje u određenim situacijama, zatim punjenje baterije, kako se osećam, ali i redovne kontrole, zamena opreme svaka četiri meseca – rekao je Zoran za Telegraf.rs sve ono što čini njegov život. od tada 2017. On i njegova supruga Nataša (vjerojatno junakinja cijele priče) bili su šokirani kada mu je rečeno da je kandidat za transplantaciju i da je dobio umjetno srce.
Jer, osim problema sa zrakom, zapravo nisam osjećao nikakve simptome. Tek kasnije, kad su mi rekli da mogu na transplantaciju, shvatio sam da sam umoran. Zato smo bili šokirani kad su mi rekli da sam kandidat za transplantaciju jer se nisam osjećao tako loše. To nije ono što novine i snimke govore, a ja se tako ne osjećam. Iznenađen sam. Ne znam kako će to izgledati. Tada smo shvatili da je umjetno srce jedino rješenje za nastavak života. Operirao me dr. Nikolić. To je most do transplantacije, spašavanje pacijenta dok čeka na transplantaciju. Inače, da nije bilo ovog uređaja, ne bih čekao port. Još nisam, ali nadam se da hoću – rekao je Zoran za Telegraf.rs.
