Najpoznatije Srpkinje u haremu nekog osmanskog sultana svakako su Olivera Lazarević i Mara Branković. Međutim, malo ko je čuo za ime Čiček Hatun, iako je ona jedina Srpkinja koja je ostavila potomstvo nekom sultanu.
- Unatoč raznim tvrdnjama o njezinom podrijetlu, poput Grka, Francuza ili Mađara, Guillaume Kaursen, tajnik Viteškog reda Svetog Jovana, tvrdi da je Čiček Hatun doista bila Srpkinja. Ova tvrdnja dobiva na vjerodostojnosti zbog Kaursenove veze s princem Džemom, čije je dijete sultanu Fatihu Mehmedu rodila Čiček Hatun. Nadalje, njen rođak Ismail-beg poslao je tajno pismo na srpskom jeziku s Rodosa 1486. godine tadašnjem velikom veziru Koča Davud-paši. Intrigantno je primijetiti da je čak i veliki vezir znao srpski jezik, naglašavajući značaj srpskog na osmanskom dvoru.
Tijekom konačnog osmanskog osvajanja srpske despotovine 1457. ušla je u harem. Dvije godine kasnije, 1459. godine, rodila je princa Džemu, poznatog i kao sultan Mehmed II. Iako Kaursen tvrdi da je Čiček Hatun potjecala iz srpske vladarske obitelji, ova tvrdnja je vjerojatno netočna i može se lako odbaciti.
Princ Džem nastojao je istaknuti svoju plemenitu lozu preko svoje majke, dok ga je njegov otac, sultan Mehmed, već pozicionirao u gornji sloj osmanskog društva.Unatoč naporima Čiček Hatun da odvoji Džemu od utjecaja europske kulture, njeni pokušaji su se pokazali neuspješnim. Džema se na kraju oženio Elenom, kćerkom Nicole di Pitigliana.
Nakon smrti Mehmeda II., njegov sin Džem preuzeo je na sebe da proglasi svoju vladavinu sultanom Anadolije 1481. godine. Ova deklaracija dovela je do sukoba s njegovim starijim bratom Bayazitom, koji je dugo gajio ambicije za moći zbog svog ranijeg rođenja 1447., postavljajući ga kao pretpostavljenog nasljednika od ranog djetinjstva. Dok je Džem dobio podršku od nekoliko vezira u divanu i nekih begova, Bayazit je na kraju bio taj koji je osigurao ključnu podršku od janjičara i velikog vezira, što je rezultiralo njegovom pobjedom nad svojim bratom i uzdizanjem za 8. turskog sultana.
Princ Džem je poginuo od strane janjičara lojalnih Bajezitu. Nakon sinovljeve smrti, Čiček Hatun je potražila utočište u Kairu, gdje je i umrla 1498. godine u 67. godini života.Fascinantno je zapažanje o utjecaju sudbine princa Džema na Ivu Andrića, koji je iz nje crpio inspiraciju za stvaranje lika Džem-sultana u glasovitom romanu „Prokleta avlija“.
BONUS TEKST:
Čitanje je jedno od najdragocenijih i najmoćnijih aktivnosti koje čovek može da praktikuje. Ono nije samo izvor znanja i informacija, već i sredstvo za razvijanje empatije, kreativnosti i kritičkog mišljenja. Kroz čitanje, otvaramo vrata nebrojenim svetovima, putujemo kroz vreme i prostor, upoznajemo nove ljude i ideje, ali istovremeno i otkrivamo delove sebe koje možda nismo ni znali da postoje.
Jedna od najvažnijih koristi čitanja je intelektualni razvoj. Čitanje podstiče razvoj vokabulara, poboljšava jezičke veštine i proširuje naše razumevanje složenih koncepta. Kroz knjige, eseje, članke i druge tekstove, susrećemo se sa različitim stilovima pisanja i razmišljanja, što nam pomaže da razvijamo sopstveni stil izražavanja i mišljenja.
Pored toga, čitanje je izvanredan način da se poboljša emocionalna inteligencija. Kroz književne likove, suočavamo se sa različitim emocijama, dilemama i životnim situacijama, što nam pomaže da razvijamo empatiju i razumevanje drugih ljudi. Čitanje nas uči da prepoznajemo i tumačimo složene ljudske emocije, što može poboljšati naše međuljudske odnose i sposobnost suočavanja sa sopstvenim emocijama.
Takođe, čitanje podstiče kreativnost i maštovitost. Kroz književne svetove i priče, otvaramo vrata neograničenim mogućnostima, inspirišemo se idejama i otkrivamo nove perspektive. Čitanje nam omogućava da se izgubimo u fantastičnim svetovima, ali istovremeno i da pronađemo odgovore na životna pitanja i dileme.
Nadalje, čitanje je važno za razvoj kritičkog mišljenja. Analizirajući tekstove, postavljamo pitanja, preispitujemo informacije i razvijamo sposobnost logičkog razmišljanja. Kroz čitanje učimo kako da prepoznamo argumente, procenjujemo izvore i donosimo informisane odluke.
Naravno, čitanje je i izvor zabave i relaksacije. Uživanje u omiljenoj knjizi može biti kao putovanje u svet mašte i beg od svakodnevnih briga. Čitanje nas opušta, smanjuje stres i pomaže nam da se oslobodimo napetosti.
U današnjem digitalnom dobu, čitanje možda nije uvek prioritet. Međutim, njegova važnost ostaje nepromenjena. Stoga, trebalo bi da negujemo naviku čitanja kako bismo održali svoj intelektualni, emocionalni i kreativni razvoj. Bez obzira da li je to knjiga, članak, blog ili novinski tekst, svaki trenutak proveden u čitanju donosi nam nove spoznaje i obogaćuje naš život na neizmerne načine.
