Životne priče često nas podsjete koliko je sudbina nepredvidiva i koliko jedan trenutak može promijeniti čitav tok naših dana.Branko sa ponosom ističe da živi u kući u kojoj je rođen, u svojoj dedovini i pradedovini, a upravo tu sada odrastaju i njegova deca.
Branko Janković, glumac kojeg publika najbolje poznaje po ulogama u serijama Vojna akademija i Tate, uspio je da spoji dvije naizgled nespojive stvari – umetnost i poljoprivredu. Dok s jedne strane niže uloge u pozorištu i na televiziji, s druge strane podjednako posvećeno radi na svom imanju u selu Gunjaci, u zapadnoj Srbiji, gde danas ima čak 1.800 koza. Od njihovog mleka pravi proizvode koji su postali prepoznatljivi i cijenjeni.
Njegova majka prisjeća se da je u detinjstvu bio miran i povučen dječak. Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, a svakodnevno je pješačio čak četiri kilometra u jednom pravcu kako bi stigao do nastave.
Iako je kasnije postao glumac, njegova prva velika želja bila je da postane vozač kamiona, pa je upisao Srednju saobraćajnu školu u Zemunu. To je značilo da napusti rodni kraj i preseli se u dom za učenike. Tamo je dijelio sobu sa još sedmoro dječaka, a kupatilo je bilo zajedničko. Da bi mogao da izdržava sebe, radio je razne poslove preko omladinske zadruge.
- Život u domu nosio je i svoje prednosti. Učestvovao je u brojnim aktivnostima, išao na časove vjeronauke i šaha, a upravo tada se i zainteresovao za glumu. Prijemni za fakultet pokušao je da položi u Beogradu, Novom Sadu i na Cetinju, ali je primljen u Banjaluci. Upravo tamo sreo je Natašu, ženu svog života, koja je takođe glumica.
Njihov prvi susret izgledao je kao filmska scena. Nataša je priznala da joj je Branko djelovao starije i ozbiljnije, pa je imala potrebu čak i da mu persira. Ipak, jednog dana ju je pozvao na kafu u staru kafanu, gdje joj je direktno rekao: „Ti ćeš biti moja žena. U decembru te vodim kod mene kući, na slavu.“ Iako joj je to tada zvučalo nevjerovatno, upravo tako je i bilo.
Danas Branko i Nataša imaju dvoje kćerki i sina. Oni smatraju da je velika privilegija to što njihova deca mogu da odrastaju na dva potpuno različita mjesta – u Beogradu, sa svim pogodnostima grada, ali i u netaknutoj prirodi, okruženi domaćim životinjama, slobodni da uživaju u igri pod otvorenim nebom.
Iako je Nataša zbog porodice stavila svoju karijeru u drugi plan, ona ističe da im to nije bila žrtva, već svjestan izbor. Branko, pak, uvijek naglašava da želi da prenese jednu važnu poruku – da život nije samo ono loše što se potencira, već da se treba fokusirati na sunčane i pozitivne strane.
Publika ga pamti po ulozi kadeta Džakovića, ali njegov privatni život pokazuje da iza glumca stoji čovjek koji je pronašao balans između umjetnosti i zemlje, između pozornice i imanja. Uspio je da dokaže da se ljubav prema glumi može živjeti paralelno sa ljubavlju prema prirodi i tradiciji, i da se sreća često krije upravo u jednostavnim stvarima – porodičnom domu, zdravom radu i osmjesima djece
