Rođen u obitelji marljivih i marljivih roditelja, suočio se s izazovima siromaštva i ideje koja je na kraju dovela do njegove prerane smrti.
Dana 25. srpnja 1894. godine Gavrilo Princip je došao na svijet u selu Obljaj, koje se nalazi oko 3 kilometra od Bosanskog Grahova. Njegovi roditelji Marija i Petar bili su blagoslovljeni s ukupno devetero djece, no nažalost samo ih je troje uspjelo svladati izazove djetinjstva i preživjeti.
Živeći u oskudici, prinčevi su bili slični kmetovima iz srednjeg vijeka, obvezni predati trećinu svoje poljoprivredne zarade zemljoposjedniku. Petar Princip se, kako bi dopunio svoje prihode, bavio prijevozom putnika i pošte po planinskom terenu koji je povezivao sjeverozapadnu Bosnu i Dalmaciju. Dok se Princip isticao akademski i volio hranu, njegova uključenost u Mladu Bosnu postupno je preusmjerila njegov fokus sa školskih bavljenja na ideološka pitanja. Godine 1912., nakon protesta protiv austrougarske vlasti, izbačen je iz gimnazije. Princip se nije dao pokolebati na dugotrajno pješačenje od Sarajeva do Beograda, dugo oko 300 kilometara. Međutim, njegova je odlučnost ostala nepokolebljiva. Njegovo nepokolebljivo uvjerenje i žarka težnja bili su da postane revolucionar i postigne nešto značajno u životu. Česti odlasci u Beograd postali su mu redovita pojava, gdje se družio sa srodnim dušama. U jednom takvom susretu susreo se s kapetanom Živojinom Žikom Rafajlovićem, suosnivačem Srpskog četničkog pokreta koji je održavao bliske veze s Crnom rukom.
Gavrila je orkestrirao Rafajlović da pohađa kamp za obuku koji se nalazi u Vranju, južnoj regiji Srbije. Uz još petnaestak pripadnika Mlade Bosne, poučavani su u vještini rukovanja oružjem. Sofi Hotek, rođena 1. ožujka 1868. u Stuttgartu, potjecala je iz plemićke češke (češke) loze, a roditelji su joj bili grof Bohuslav i grofica Wilhelmina. Vjeruje se da su se putevi Sofije i Franza Ferdinanda prvi put susreli na velikoj večeri održanoj u Pragu 1894. godine. Međutim, njihova je ljubavna veza dugo vremena ostala skrivena.
Sofija, koja je potjecala iz plemićke loze, bila je kći grofa, iako je društveni položaj njezine obitelji bio tek ispod razine potrebne za lako sklapanje bračne zajednice s članom habsburške dinastije. Od Habsburgovaca, kao moćne i utjecajne obitelji, očekivalo se da sklapaju saveze isključivo s drugim vladajućim obiteljima, obično kroz blisko krvno srodstvo, kako bi ojačali carstvo i uspostavili veze s drugim europskim silama. Unatoč toj prepreci, car je naposljetku izdao dozvolu da se Sofija i Franc vjenčaju 1. srpnja 1900. u Reichstadtu, koji je danas poznat kao Zákupy u Češkoj. Zajedno su imali troje djece: princezu Sophie od Hohenberga (1901. – 1990.), vojvodu Maximiliana od Hohenberga (1902. – 1962.) i princa Ernsta od Hohenberga (1904. – 1954.). Njihovi potomci sada obilaze cijeli svijet, a brojni potomci nalaze se u raznim kutovima svijeta. Prema unaprijed utvrđenom itinereru, kolona od šest vozila najprije se zaustavila u vojarni koja se nalazi u sadašnjem Kampusu Sveučilišta u Sarajevu. Ova stanka omogućila je Franju Ferdinandu da ukratko obiđe vojne objekte. Potom su krenuli prema Vijećnici, lagano se probijajući ulicom koja se proteže paralelno s rijekom Miljackom.
Sofia i Franz Ferdinand krenuli su na svoje putovanje u “Dupli Phaetonu”, sportskom kabrioletu kojeg je proizvela austrijska tvrtka Gräf und Stift. U njihovoj pratnji bili su guverner Potiorek i potporučnik Franz von Harrach, koji je bio odgovoran za njihovu sigurnost, a ujedno i vlasnik vozila. Za volanom je bio Leopold Lojka. Svečana povorka odvijala se ulicom sada poznatom kao Obala Kulina bana, koja se proteže od Skenderije do Vijećnice. U to vrijeme nosila je naziv Appelova obala, po barunu Johannu von Appelu, austrijskom namjesniku Bosne i Hercegovine od 1882. do 1903. godine. Zanimljivo je da se upravo ova ulica, koja je više puta mijenjala nazive, kratko zvala Obala Adolfa Hitlera od 1941. do 1945. godine.
