Tarevci kod Modriče, Bosna i Hercegovina, bili su rodno mjesto Nade Topčagić, gdje je sa porodicom provela svoje formativne godine. Njena sjećanja iz djetinjstva često su uključivala prisjećanje na kuću u kojoj je odrasla, a koja je od tada srušena. Na istom imanju Nadina sestra Almasa je prije rata započela gradnju nove kuće, ali ona je do danas ostala nezavršena i sada je zauzeta daljom rodbinom koja je odbila da razgovara sa našom ekipom tokom naše posjete Tarevcima radi izvještaja o Topčagićevoj. Uprkos tome, prema rečima Nahdeta Sulejmana Salka, meštanina Tarevca, zajednica je ponosna na svoju slavnu sugrađanku, iako gaje malo negodovanja zbog njenog dužeg odsustva. 2008. godine, prilikom posjete bolnici u kojoj je bila na njezi njena majka, imao sam priliku upoznati Nadu.
Iako moram priznati, poželio sam da je mogla posvetiti više pažnje i brige svojoj majci, jer je bila toliko posvećena svojoj pjevačkoj karijeri. Kao mlada, otišla je sa ovog mesta trbuhom za kruhom na put u Srbiju. Njen otac Reja je bio ljubazan i tih čovjek kojeg sam i ja poznavao. Nadine muzičke sposobnosti došle su do izražaja još u srednjoškolskim godinama, koje su naslijedile sa očeve strane porodice. Imala je jednu veliku ljubav ovdje, svoju prvu ljubav koja je bila i moja rođaka. Međutim, kada je odlučila da se bavi estradom, on je nije podržao, što je dovelo do njihovog raskida. Kako kaže Salko, kada je Nada čula za njegov skori brak, vratila se u Modriču pijana i obeshrabrena. Salko je ispričao i da je Nadina majka Hamida do smrti živjela u kamp prikolici. Iako im samački život nije odgovarao, svakako nije prijao ni njihovoj majci.
Almasa, Nadina sestra, počela je prije rata graditi kuću, koja je do danas ostala nedovršena. Trenutno živi u Njemačkoj, ali je nekoliko dana bila u posjeti sa kamp prikolicom i posjeduje još dvije kuće u Zenici. Hamida, majka dotičnih pojedinaca, provela je svoje posljednje dane boraveći na parceli u kamp prikolici u kojoj je živjela nekoliko godina prije svoje smrti. Sulejman je, govoreći iskreno, izrazio žaljenje svojoj prijateljici Nadi što je propustila da napravi mezar za Redžinog oca. Sulejman smatra da je Nadin otac bio čovjek dobrog srca i da je zaslužio pristojnu sahranu.
Međutim, Sulejman je također izjavio da vjeruje da se Nada neće naljutiti zbog njegovih riječi nakon gledanja ovog videa. Prema riječima Nahdeta, postoji mogućnost da se Nada ne vrati u rodni grad zbog straha od negativnih reakcija mještana. Tokom rata, Nada je navodno bila otvoreno na strani Srbije, što je dovelo do potencijalnih tenzija sa onima iz njenog rodnog grada. Postoji osjećaj da je zabrinuta, vjerovatno zbog ratnih događaja i njenog angažmana u vojsci tokom sukoba 1992. u Vukovaru i oko njega. Postoji mogućnost da je njeno nošenje pritužbe na glavi pojačalo ovaj strah. Ljudska je priroda i opraštati i griješiti, a mi smo to oproštenje proširili na mnoge prijestupe. Uprkos izazovima sa kojima se suočavamo, ostaje nada da ćemo ih savladati.
