Miloš Biković je popularni srpski glumac, koji je postao jedno od najprepoznatljivijih imena na Balkanu i šire. Rođen je 13. januara 1988. godine u Beogradu. Biković je poznat po svojim ulogama u filmovima, televizijskim serijama, kao i po tome što je stekao veliki broj obožavalaca zbog svog talenta, harizme i angažmana na ekranu.

Mioš Biković prvi je srpski glumac koji se probio na rusko tržište. Dapače, posljednjih pet godina boravi u Moskvi sa suprugom i sinom, posvetivši se savladavanju ruskog jezika. Iz povijesne perspektive, obitelj Biković vezana je za niz prezimena. Dok glumac Miloš Biković inače ima diskretan stav prema privatnom životu, zaprepastio je gledatelje otkrivši nepredviđene informacije o svojoj obitelji tijekom gostovanja u emisiji 1 na 1 na sjevernomakedonskom Kanalu 5.

Suprotno uvriježenom mišljenju, Miloš Biković je ranije tvrdio da da njegovo porijeklo ne leži u Srbiji. U neočekivanom otkriću, cijenjeni srpski glumac nagovijestio je da se njegovo nasljeđe vremenom transformiralo, a kulminiralo je spoznajom da se ostavština Miloša Bikovića proteže i izvan granica Srbije. GIumac je naveo da je izvorno prezime njegovog djeda bilo Bikvski i da je porijeklom iz sela Bervo. Iako Miloš Bik0vić i njegova obitelj inače održavaju privatnu egzistenciju, glumac je prije nekoliko godina ruskim medijima iznio dosad nepoznate informacije vezane uz njegovu rodbinu. U dobi od 22 godine, Milošev brat je donio odluku da stupi u manastir, gdje je studirao zajedno s potomcima ruskih emigranata koji su se nakon Oktobarske revolucije naselili u Srbiji.

Tijekom mog odrastanja na Karaburmi, nepostojanje stalnog prebivališta uvjetovalo je česta seljenja. Unatoč prijašnjem bogatstvu moje obitelji, nacionalizacija koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata dovela je do potpunog gubitka naše imovine. Moj otac, direktor ugledne austrijske korporacije, imao je pozamašne prihode. Ipak, lagodan život ostao je izvan našeg dosega. Ova razmišljanja glumac je izrazio u intervjuu za prethodno spomenutu publikaciju.

BONUS TEKST:

Svatko od nas posjeduje sposobnost poslušati vodstvo svog unutarnjeg glasa ili intuicije, pod uvjetom da njegujemo veću pozornost i naučimo umijeće slušanja: prepoznavanje signala naših instinkata, ritma našeg srca, žarkih želja koje gajimo i uznemirenost koju doživljavamo kada nešto nije u redu.

Sljedeća tri instinktivna osjećaja treba promatrati s najvećom ozbiljnošću i nikada ih se ne smije zanemariti: Ne osjećam se dobro. Neophodno je obratiti pažnju na signale koje naše tijelo šalje kada nam signalizira da nešto nije u redu. Naš fizički oblik prenosi poruke kroz niz osjećaja i osjeta, no mi te znakove često zanemarujemo. Stoga je bitno više voditi računa o svojim emocionalnim reakcijama dok se bavite raznim aktivnostima, boravite u određenim okruženjima ili komunicirate s određenim pojedincima.

Jesu li vaši osjećaji pozitivni ili negativni? Koji vam odnosi i bavljenja crpe energiju, a koji vas okrepljuju i donose radost? Povećana svijest o svojim tjelesnim senzacijama je ključna. Moram pružiti pomoć. Intuicija ne služi samo kao sustav upozorenja na potencijalne opasnosti. S obzirom na našu međusobnu povezanost, također smo sposobni uočiti kada je drugima potrebna pomoć. Ova sposobnost prepoznavanja potreba onih oko nas može se manifestirati na različite načine, poput izraza lica, govora tijela ili intrinzičnog osjećaja svijesti.

Ako uočite potrebu za pomoći, preporučljivo je ponuditi pomoć ili se raspitati kod osobe o njihovoj želji za podrškom. 3. Potpuno sam svjestan da je to prikladan postupak. Kada nema racionalnog razmišljanja i logičnih objašnjenja, a postoji osjećaj ispravnosti, intuicija postaje značajan čimbenik u procesu donošenja odluka. To se odnosi na različite aspekte kao što su izbor karijere, lokacije stanovanja, odluke o kupnji, odredišta putovanja i izbor čitanja. Međutim, stvarnost je da se često borimo uskladiti s tim unutarnjim glasom, budući da je možda bio potisnut dulje vrijeme.

Preporučeno