U današnjem članku vam pišemo o opasnostima previše otkrivene privatnosti, koja, iako može zvučati kao plemenit gest, u stvarnom životu može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Previše dijeljenja svojih misli i emocija, posebno s ljudima koji su nam najbliži, može stvoriti velike rizike za emocionalnu sigurnost, reputaciju, a u nekim slučajevima i pravne probleme. Bez obzira na to koliko vjerujete nekome, uvijek morate biti oprezni s informacijama koje dijelite.
Svi smo svjesni da iskrenost ima svoju vrijednost, ali postavlja se pitanje: Koliko je iskrenosti zaista korisno, a koliko je zapravo previše? Svijet koji sve snima i sve pamti, posebno kada se radi o riječima koje izgovaramo, može lako pretvoriti naše najdublje misli u oružje koje će biti iskorišteno protiv nas. Uvijek postoji opasnost da se, zbog trenutne iskrenosti, nađemo u situaciji gdje će naši osobni podaci postati razlog za povredu ili manipulaciju.

Prvo, postoje emocionalne sigurnosti, kojih se mnogi ne sjećaju dok ne dođe do problema. Riječ koju izgovoriš u trenutku frustracije, koja se možda odnosila na razmišljanje, može biti zlostavljana u svađi, pa čak i uništiti povjerenje koje ste izgradili. Jedan nesmotren trenutak može imati dugoročne posljedice na odnos, bez obzira na to što nije bila stvarna želja. Takve misli najbolje je držati za sebe ili podijeliti s nekim neutralnim, kao terapeutom.
- Također, pravni i financijski rizici su još jedan razlog zašto ne smijemo dijeliti sve. Postoje informacije koje pripadaju samo stručnjacima, poput advokata ili računovođa, a ne prijateljima ili partnerima. Ako ih podijelimo, riskiramo gubitak ugleda, pravne posljedice, pa čak i novčane kazne. Ove informacije bi nas mogle dovesti u opasnost, osobito ako se saznaju u nepravom trenutku.
Isto tako, postoje osjetljive informacije o drugima, koje možemo znati i koje nemaju mjesta u razgovorima s bliskim osobama. Previše povjerljivih podataka o tuđim životima može biti opasno i može nas učiniti izdajnicima, čak iako smo samo iznosili nešto što nam je bilo povjereno. Takve informacije najbolje je ostaviti za sebe, jer kad odnosi puknu, te će informacije biti iskorištene protiv nas.

Zatim, tu su i informacije koje mogu uključivati lozinke i sigurnosne informacije. Dijeljenje svojih pristupnih podataka za e-mailove, bankovne račune ili druge važne podatke može imati vrlo ozbiljne posljedice. Iako možda vjerujemo svom partneru ili prijatelju, kad se odnosi pogoršaju, lako možemo postati žrtve zloupotreba.
Konačno, ako se osjećaš kao da moraš podijeliti sve svoje greške iz prošlosti, možda to neće donijeti ništa dobro. Mnogi ljudi smatraju da iskrenost uključuje i podizanje svakog tereta prošlosti, misleći da će se osjećati bolje. No, to može stvoriti samo rupe u povjerenju i biti iskorišteno protiv vas u budućim raspravama. Zdrav odnos zahtijeva da se razlikuje između stvari koje trebaju biti podijeljene i onih koje trebaju ostati u prošlosti.
Dakle, pravi izazov je pronaći ravnotežu između iskrenosti koja jača odnos i privatnosti koja štiti emocionalnu, pravnu i psihološku sigurnost. Prava iskrenost znači dijeljenje onoga što je nužno za zdrav odnos, dok povjerljive i osjetljive informacije, koje mogu biti opasne ako postanu javne, treba čuvati za sebe. Razumijevanje ove razlike može nas zaštititi od mnogih opasnosti koje mogu proizaći iz previše otvorenosti


















