Nina Proročić Rukavina domaćoj je publici debitirala u seriji “Igra sudbine” utjelovivši lik varalice Une Hristić, zamijenivši Draganu Mićalović.
Njezin zapažen doprinos produkcijama poput “Nemanjići – rađanje kraljevine” i “Ona je živa” također je učvrstio njezin ugled u industriji.
Nina je u djetinjstvu doživjela nesreću koja ju je dovela do amputacije, osobno putovanje koje je otvoreno podijelila s javnošću.
Tijekom intervjua u emisiji “Dobro u ljudima” Nina je ispričala događaj koji joj je doveo do amputacije ruke. Dok je udisala, ručnik iznad nje neočekivano se zapalio. Instinktivno je reagirala, zaštitila je lice i brzo maknula zapaljeni ručnik. Nažalost, pritom joj je ozlijeđena ruka. I to je, u biti, kompletan narativ nesreće, kako je ispričala Nina.
Unatoč nesreći, ustrajala je i nastavila živjeti svoj život ne dopuštajući da je to sputa.
“Posjedujem sposobnost izvršiti bilo koji zadatak koji mi je pri ruci. Postigao sam izvanredan podvig da budem prvi koji je savladao prijeteći izazov. Osim toga, briljirao sam u gimnastici, odbojci, pa čak i pokazao svoje talente u folkloru kao solist. Nema nikakvih barijere koje mogu spriječiti moj napredak, osim male prepreke rezanja mesa na tanjuru. Ipak, smatram to trivijalnom stvari u usporedbi s velikim brojem zadataka koje mogu savladati, jer sam sam sebi najveći zagovornik -podrška u postizanju željenih ciljeva, iako je zadovoljstvo dobiti podršku od ljudi oko mene, razumijem da je moja vlastita vjera u sebe najvažnija za postizanje mojih težnji”, kako je Nina rječito izrazila u jednoj prigodi.
Rođena u Subotici, Nina je uspješno završila studij u klasi profesorice Jasne Đuričić na Akademiji umjetnosti Sveučilišta u Novom Sadu.
BONUS TEKST:
Razmišljanje o vremenu može biti poput plovidbe kroz beskonačni okean, gde svaki talas nosi sa sobom priču, svaka kapljica nosi sa sobom sećanje, a svaki povratak na obalu donosi novo iskustvo i spoznaju. Vreme je neuhvatljivo, neumoljivo i neprekidno. Ono prolazi kroz naše živote kao reka koja ne može biti zaustavljena, donoseći sa sobom promene, izazove i neprocenjive trenutke radosti.
U našem modernom svetu, vreme je postalo dragocen resurs, često meren brzinom kojom prolazi i iskorišćavanjem što je više moguće. Ali dok težimo da ispunimo naše dane produktivnošću i postignućima, ponekad zaboravljamo da zastanemo i da uživamo u samom procesu življenja. Vreme je, u suštini, dar koji nam omogućava da iskusimo sve što život ima da ponudi, da se povežemo sa drugima i sa sobom samima, da rastemo i razvijamo se kao individue.
Jedna od najvećih lekcija koje vreme donosi jeste ta da ništa nije večno. Svaki trenutak koji prođe više se nikada neće ponoviti, svaka osoba koju sretnemo na našem putu ostaviće neizbrisiv trag u našem srcu, ali će se vremenom sećanje na nju izbledeti. Zato je važno da cenimo svaki trenutak koji imamo, da budemo zahvalni na svakom osmehu, zagrljaju i lekciji koju nam vreme donosi.
Vreme takođe ima moć da izleči rane i da donese nove početke. Kroz vetrove promena, mi se suočavamo sa gubicima, razočaranjima i promenama koje nas mogu oblikovati i transformisati na načine koje nikada nismo mogli zamisliti. Ali uprkos svim izazovima, vreme nas podseća da postoji nada za bolje sutra, da svaki kraj nosi sa sobom mogućnost novog početka, i da svaka tama na kraju ustupa mesto svetlu.
Najvažnije od svega, vreme nas podseća na važnost trenutka. Prošlost je već prošla, budućnost je još uvek neizvesna, ali ono što imamo je sadašnjost. Trenutak koji živimo upravo sada je jedini trenutak koji imamo, i zato je važno da budemo prisutni u njemu, da ga iskoristimo najbolje što možemo i da uživamo u svakom dah života.
Na kraju, vreme je kao dragulj koji se krije u pesku života, čekajući da bude otkriven i cenjen. Kroz naše uspone i padove, kroz naše radosti i tuge, kroz sve promene koje dolaze i prolaze, vreme nas podseća na lepotu i čudo života. Zato neka vreme bude naš saveznik, naš učitelj i naš saputnik na ovom neizvesnom putu koji zovemo život.
