Za danas jedna tema, a koja je povezana sa mističnim. Kao što i sami možete da zaključite po naslovu našeg današnjega članka, govorićemo o događaju kada neko premine, a onda oživi? Vjerujemo da ste i sami do sada puno puta čuli za ove stvari, ali da im nikada niste nešto posebno vjerovali…
Stanko je čovjek koji je preminuo i vratio se u život netom prije nego što je podlegao karcinomu, au vremenu između njegove “smrti” i ponovnog oživljavanja, kako tvrdi, doživio je svašta… Njegova pripovijest počinje sjećanjem na njegove rane godine, obilježene teškoćama i siromaštvom, s ocem koji je preuzimao najteže poslove samo kako bi ih preskrbio i majkom koja se borila da upravlja njihovim financijama. Pohađao je seosku školu prva četiri razreda, a zatim je nastavio školovanje u Vučju, gdje je čak iu oštrim zimskim mjesecima do škole pješačio 10 kilometara neasfaltiranim stazama.
Nakon završene srednje Hemijske škole zaposlio se u tvornici lijekova “Zdravlje” u Leskovcu, zbog čega je dobio Titovu stipendiju za školovanje za vatrogasca u Novom Sadu. Stanko je napomenuo da često odbacujemo taj trač, ali nije točan. Istaknuo je kako osoba izgleda neuredno i sugerirao da ima malu vrijednost. No, Stanko je istaknuo kako ne trebamo osuđivati druge jer o tome odlučuje Bog, a nije naša odgovornost. Stanko se sa suzama u očima prisjeća kako je s majkom od djetinjstva išao u crkvu.
- Dovela je njega i njegova brata da im usadi kršćanske vrijednosti, poučavajući ih da slijede Božje zapovijedi i izbjegavaju laganje i krađu, unatoč poteškoćama s kojima su se suočavali, uključujući jedva dovoljno hrane. Sjeća se da je bio toliko siromašan da je crtao i pisao na papiru za vreću koju mu je majka davala kada bi završili s brašnom. Prisjeća se da ga je majka prvi put dovela u crkvu kada je imao samo 5 godina. Iako su ga plašile crkve i ikone, ipak je tražio da ga primi natrag. Večer moje smrti. Taj događaj se, kaže Stanko, zbio 22. novembra 1989. godine.
Tada smo slavili Aranđelovdan, živeći kao podstanari u blizini Leskovca, jer nas je gazda u gradu ostavio bez konaka. Supruga, naša starija kći i ja nismo imali izbora nego doći ovamo dok ne nađemo novi stan. U taj smo stan uselili kad je mojoj ženi nedostajalo dva mjeseca da rodi našu drugu kćer. Te noći dogodilo mi se čudo. Vratili smo se rano, a tijekom noći čuo sam glas kako me zove po imenu: “Stanko, ustani!” Kad sam otvorio oči, susreo sam se s toliko jakim svjetlom da se činilo kao da je stotinu sunaca zašlo u sobu, unatoč tome što je bila noć.
Primijetio sam i svoje tijelo kako leži pored moje žene u krevetu, a iz te blistave svjetlosti pojavio se Gospodin Isus Krist. Na upit o reakcijama onih koji su bili na njegovom sprovodu, rekao je da su se oni, naravno, uplašili i počeli bježati kada je pokojnik ponovno počeo ustati. U tom je trenutku svećenik, koji je imao zadatak zaključiti službu, upitao: “Jeste li se predomislili?” Stanko je primijetio da je svećenik ostao neuznemiren jer mu ovo nije bilo prvo iskustvo s nekim tko se vraća iz mrtvih; bilo je brojnih primjera ranije. U trenutku kad sam susreo Gospodina, moja volja je nestala; Jednostavno sam prošla kroz zid uz njega, i lebdjeli smo bez dodira s tlom…
Kad smo krenuli, primijetio sam rijeku koja je podsjećala na moju Vlasinu i proplanak koji mi je budio sjećanja na djetinjstvo koje sam proveo kao pastir i čuvao stoku. U tom sam trenutku vidio ljestve koje su se protezale od neba do zemlje, a Gospodin se penje njima, a ja za njim. Međutim, demoni su me sa strane grabili za ruke i noge, urlajući i vrišteći, dok je dolje ležao bezdan pakla. Demoni su se cerili i smijali, vatra im je izbijala iz očiju i usta, naoružani sjekirama, kopljima i srpovima – svime čime su mogli vitlati da me zgrabe. Ipak, Gospodin je načinio znak križa, uzrokujući da svi padnu.
Prošao sam kroz razna vrata, i kad sam stigao do nebeskog svoda, ugledao sam ulaz u nebo. Prošlo je 25 sati od trenutka kada je moja žena osjetila moje hladno tijelo u krevetu do trenutka kada sam oživio. Došla je hitna pomoć koja je konstatirala moju smrt, a nakon toga sam obavio razgovor s patologom koji je bio zbunjen situacijom. Spomenuo je da ga je Stanko doveo u zabludu. Stanko napominje da je gotovo sve bilo pripremljeno — grob je već bio iskopan. Jednostavno je htio obaviti zadatak i leći na počinak, kada je njegova najstarija kći, tada sa samo 7 godina, prva primijetila da se očev pogled pomiče.
