Gordana Kosanović, renomirana jugoslavenska glumica, ostavila je nezaboravan trag u svijetu kinematografije, pronijevši svoj uspjeh daleko izvan naših granica. Njezino životno putovanje bilo je ispunjeno izvanrednim okolnostima koje su je dovele do vrhunca glumačke industrije. Na spomen njenog imena odmah se budi sjećanje na njenu zapaženu izvedbu u kultnom filmu Gorana Paskaljevića “Čuvar plaže zimi”, gdje je film dijelila sa Irfanom Mensurom. Od tog trenutka nadalje, njezin je put bio oblikovan jedinstvenim spojem zapanjujuće ljepote i duboke tragedije.
Rođena je u Valjevu 8. kolovoza 1953. godine, a potječe iz obitelji čiji su korijeni iz Petrinje i Dića kod Ljiga. Svoje prve godine provela je u šarmantnom selu, pod brigom bake i djeda Milorada i Mašinke Ivković. Ove godine formiranja bile su doista čarobne, a ona je uvijek njegovala duboku vezu koju je imala s njima. Nakon školovanja u Petrinji, u Hrvatskoj, gdje je bila izvrsna studentica, upisala je Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Tamo se, pod vodstvom profesorice Ognjenke Milićević, pridružila grupi talentiranih pojedinaca među kojima su bili Bogdan Diklić, Zlata Petković, Ljiljana Stjepanović, Lazar Ristovski, Snežana Savić i Radoš Bajić.
Godine 1976. prvi put je krasila filmsko platno debitirajući u renomiranom filmu “Vrhovi Zelengore”. To joj je otvorilo put za angažman u kultnim pothvatima poput “Osvajanja slobode” Zdravka Šotre, zatim “Usijanja” Bore Draškovića i “Piknika u Topoli”.
Zajedno sa svojim kolegama diplomiranim studentima režije Petrom Zecom i Mirjanom Ojdanić osnovao je kazalište “Dvorište”. Uz zapažene izvedbe u dramskim ulogama u Beogradskom dramskom kazalištu i Ateljeu 212, privukla je pozornost poznatog redatelja Roberta Ćulija. Njihova suradnja započela je produkcijom Dekamerona u Atelieru, gdje je redatelj razvio duboku ljubav prema svojoj glumici, prepoznavši je kao svoju srodnu dušu. Paralelno, Ćuli je bio u procesu osnivanja novog kazališta u njemačkom gradu Malheimu.
Tijekom neformalnog posjeta neočekivano se još jednom našla u čudesnoj situaciji. Naime, glavna glumica se razboljela neposredno prije predstave Woodyja Allena, a Gordana je uskočila bez znanja jezika. Nevjerojatno, besprijekorno je recitirala cijeli scenarij napamet, oslanjajući se isključivo na svoju sposobnost slušanja.
Kritičari u Njemačkoj imali su razne stvari za reći o njezinoj izvedbi u Elektri.
Elektra, koju tumači Gordana Kosanović, može istinski uživati u vlastitoj pobjedi! Neodoljiva privlačnost ponude iz snova natjerala ju je da otputuje u Milheim i pridruži se kazalištu Ruhr 1981.
Izazov koji mi je predstavljen bio je veće veličine od bilo kojeg s kojim sam se prije susreo i shvatio sam da mi nedostaje hrabrosti da odbijem. Posljedice odbijanja daleko su nadmašile posljedice prihvaćanja, iako je osobni danak prihvaćanja bio veliki. Najteže mi je palo to što sam odvojena od djeteta. Moj život je podijeljen između Jugoslavije i Njemačke, s tjednim putovanjem u Beograd svakog mjeseca. Izgubio sam osjećaj mira, ili je možda točnije reći da je moj unutarnji mir narušen. Ipak, postigla sam ono što sam oduvijek potajno željela: priliku da se dotjeram do apsolutnih granica, da stalno krećem u nove početke. Ne može se poreći da je moj život doživio duboku transformaciju, a čak i ja mogu primijetiti promjene u sebi, kako je Gordana otkrila u svom nedavnom intervjuu.
Njezine iznimne sposobnosti dovele su je do slave iu Njemačkoj. Njemačka televizija emitirala je sve njezine nastupe, uključujući i posljednju ulogu u “Lulu”, koju je hrabro prihvatila unatoč narušenom zdravlju, samo tri mjeseca prije smrti.
