Danas, naša najpoznatija modna kreatorka Verica Rakočević izgleda nešto drugačije u odnosu na vreme kada je bila na vrhuncu svoje popularnosti. Ipak, razlog za taj izgled nije samo prolazak vremena koji neumitno ostavlja svoj trag.
U posljednjoj epizodi emisije “RTS Ordinacija” otkrivamo šta je dovelo do ozbiljnog narušavanja zdravlja naše poznate modne kreatorka, Verice Rakočević.
Malo je poznato da je Verica u jednom trenutku bila primorana prodati tri stana kako bi spasila svoj posao. Iako su njeni životni standard i egzistencija bili osigurani, stres kojem je bila izložena došao je kao veliki udarac za njeno zdravlje.
“To nije samo strah, već vrsta napetosti i tenzije koja može ozbiljno uticati na zdravlje, čak i na nivou šećera u krvi, sve zbog stresa”, objašnjava Verica.
Povratak u Beograd iz Rima, gdje je imala uspješnu karijeru i solidnu finansijsku situaciju, donio je nove izazove. Po povratku, Verica se angažovala kao humanitarka, a zatim radila kao dizajner za Jugoeksport, gotovo bez ikakve naknade.
Međutim, pravi udarac dogodio se kada je bila primorana prodati stan jer su joj sponzori otkazali podršku za održavanje modne revije visoke mode u Rimu. To je dodatno narušilo njeno zdravlje, dovodeći je čak i do hitne medicinske pomoći.
“U tim trenucima, moj mozak radi na maksimumu, što često rezultira adrenalinom i visokim nivoom stresa. Moždane aktivnosti se ubrzavaju, traži se rješenje, ali se također priznaje i materijalni gubitak koji, iako bolan, donosi neku vrstu zadovoljstva”, objašnjava Verica.
Iako se našla u situaciji gdje je novac bio problem, Verica se nikada nije predala. Danas, unatoč svemu, uživa u karijeri koju bi mnogi zavidjeli. Ipak, shvatila je da novac ne može kupiti zdravlje, pa je pronašla svoj mir u domu na Avali, gdje provodi vrijeme sa suprugom Veljkom.
BONUS TEKST:
Jednom davno, u mirnom selu na obali rijeke, živjela je skromna ribarska porodica. Otac, majka i njihov sin Petar dijelili su svakodnevne radosti i izazove koje je život donosio. Rano ujutro, dok su zvijezde još uvijek sijale na nebu, otac bi se uputio na rijeku, spremajući se za još jedan dan ribolova. Majka bi se brinula o domaćinstvu, dok bi Petar trčkarao oko kuće, znatiželjan za svijet oko sebe.
Petar je bio dječak pun života, sa svijetlim očima i osmijehom koji je osvajao srca svih koji su ga poznavali. Svaki dan bi se uputio na male avanture u obližnju šumu ili bi istraživao obalu rijeke, maštajući o daljim putovanjima i avanturama. No, u srcu tog malog sela, skrivala se tajna koja će promijeniti život Petru i njegovoj porodici zauvijek.
Jednog jutra, dok je otac bio na rijeci, majka i Petar su primijetili neobičnu pojavu na obali. Na pijesku je ležala mala ptica, ranjena i nemoćna. Petar je odmah dotrčao do nje i nježno je uzeo u ruke. Gledajući u tu malu, krhku pticu, osjetio je snažnu empatiju i želju da joj pomogne.
Vratio se kući s pticom u naručju, gdje su se majka i on brinuli o njoj. Danima su je hranili i pazili, dok se ptica polako oporavljala. Ta mala ptica postala je dio njihove porodice, simbol nade i ljubavi koja ih je povezivala u teškim vremenima.
Dok su ptica i Petar provodili sve više vremena zajedno, rasla je njihova veza. Ptica je postala Petarova vjerna pratilja, leteći s njim na svim njegovim avanturama i pružajući mu podršku u trenucima radosti i tuge. Njihova priča postala je legendarna u selu, simbol čuda i nevjerojatne povezanosti između čovjeka i životinje.
I tako, dok sunce zalazi iza horizonta, Petar i njegova ptica nastavljaju putovati kroz život zajedno, noseći sa sobom ljubav i nadu koja nikada ne blijedi. Jer ponekad, u najmanjim stvarima, pronalazimo najveće čuda.
