Usnija Redžepova bila je jedna od najpoznatijih pevačica narodne i romske muzike na ovim prostorima. Nakon duge i teške borbe sa teškom bolešću, preminula je 2015. godine. Njen životni put bio je pun izazova i nije bio lak.
- Samo tjedan dana prije smrti, pjevačica je primljena u bolnicu zbog respiratorne bolesti koju nije uspjela preboljeti na vrijeme; unatoč tome, unatoč značajnim izazovima s kojima se suočavala u životu, zadržala je svoju nadu.
Posljednji dani njezina života bili su nesnosno izazovni. I pored neizdrživog bola, trudila se da do kraja zadrži pozitivan stav, otkrila je u izjavi za Kurir. Usnija Redžepova, folk pjevačica romskog i turskog podrijetla, rođena je u Skoplju i prepoznata kao makedonsko-srpska, te je cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetila Beogradu.Kako bi spriječila bilo kakve zabune s jednako nadarenom pjevačicom Esmom Redžepovom, s kojom unatoč raznim glasinama nije imala nikakve obiteljske veze, Usnija je prvo javno izabrala istupati pod prezimenom Jašarova.
Svoju pjevačku karijeru započela je sredinom 1960-ih, nakon što se 1964. preselila u Beograd. Tijekom svog plodnog putovanja producirala je devet albuma uz pet singlova i EP-ja. Kao autoritet bez premca za makedonsku narodnu glazbu i pjesme iz južne Srbije, njezine izvedbe na romskom i turskom bile su duboko dirljive. Zapanjujućih 25 godina bila je vitalni dio repertoara Narodnog pozorišta u Beogradu. Od 192 predstave Usnije, u Koštani je gostovala preko 150 puta.
“Što kažete na partiju Twista?Ovaj talentirani pojedinac, kako bilježi Biografija, na svijet je došao 4. veljače 1946. godine u Skoplju u Makedoniji. Njen otac Jašar pripadao je romskoj zajednici, dok je njena majka Sabrina bila turskog porijekla. Oba roditelja već su bila u braku, au ovoj zajednici njezina je majka dovela dvoje djece u obitelj. Usnia, zajedno s još troje braće i sestara, pridružila se kasnije.
U stanu u Skoplju, koji je njezin otac dobio od vojske, živjeli su skromno. Po zanimanju je bio vodoinstalater. Njezina majka preuzela je ulogu domaćice, a iz brojnih intervjua koje je pjevačica dala jasno je da joj, iako je odrasla skromno, ništa nije nedostajalo. Bila je prilično sramežljiva i, za razliku od svoje braće i sestara, nikad se nije osjećala dovoljno hrabrom da pjeva uz oca čak ni na obiteljskim okupljanjima i proslavama.
Kako to često biva, ne može se izbjeći njihova sudbina; tako se Usnija sasvim slučajno našla u pjevačkom programu Radio Skoplja. Njena obrada pjesme Radmile Karaklajić “Ajmo svirat twist” oduševila je sve, od publike do glazbenih urednika. Time je ostavila po strani očeve težnje za svojom karijerom.
Unatoč velikoj potražnji za pjevačicom, njezin otac je ostao odlučan, jer se ta uloga u to vrijeme smatrala sramotnom za žene. Zamišljao je da će njegova kći Usnija završiti svoje obrazovanje i utjeloviti kvalitete marljive i čestite žene prema njegovim standardima. Njegovi prigovori njezinoj karijeri bili su toliko jaki da je čak i nakon što je postigla značajan uspjeh, često kritizirao njezin izbor odijevanja.
Po završetku srednje škole, Usnija je napustila svoj dom u Skoplju i preselila se u Beograd, gdje je upisala arabistiku na Filološkom fakultetu. Živeći skromnim studentskim životom u naselju Krnjača, daleko od centra grada, odabrala je pjevanje po barovima i restoranima kako bi zaradila. Jedne večeri tijekom nastupa naišla je na makedonskog glazbenika Naska Djorleva koji ju je pozvao da preuzme ulogu pjevačice u njegovom ansamblu. Tijekom pet godina zajedno su išli na turneje i nastupali diljem Jugoslavije.
Za nju je fakultet stalno nestajao u pozadini. Stoga, iako je nastavila studij nakon petogodišnje stanke, nije dovršila svoje početne napore 1969. i naposljetku je potpuno napustila fakultet 1973. Umjesto da se bavi znanošću, preuzela je ulogu Koštane u predstavi isti naslov.
Divili su joj se i Tito i Castro.Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito duboko je cijenio glazbu Usnije Redžepove. Putevi su im se ukrstili na jednoj priredbi na njegovom imanju u Karađorđevu, gdje je bila pozvana da nastupi za grupu lovaca. Nakon nastupa, došao joj je Titov pomoćnik s porukom da je predsjednik želi upoznati.
Uz njega, razveselila je i meksičkog veleposlanika koji je izrazio želju da dobije jednu od njezinih ploča. Njezina šaljiva opaska da mu šalje album ako da svoju adresu izazvala je smijeh publike. Osim toga, ostao je nezaboravan trenutak kada je kubanski predsjednik Fidel Castro posjetio Jugoslaviju, a Usnia je pozvana da nastupi za goste na večeri koju je organizirao Tito na Brionima.
Tijekom cijele večeri, dok je pjevala, Tito joj je neprestano davao znak da se pridruži njihovu stolu, no kabel njezine mikrovalne pećnice bio je prekratak da bi ga dohvatila.Zbog toga je Castro ustao i smjestio svoju stolicu točno ispred Usnije, što su slijedili i ostali uzvanici, nakon čega je kubanski predsjednik zatražio od nje da izvede pjesmu “Ide Tito kroz Rumunjsku”.Sve što je željela bilo je imati dijete.
Iste godine na probi za “Koštanu” Usnija je upoznala ljubav svog života, Slavoljuba Šešića Šeleta, koji je radio kao aranžer i glazbeni urednik na Radio Beogradu. U početku je njihova veza bila više prijateljska nego ljubavna. No, Usnija je kasnije priznala da je osjetila duboku energiju “kada je Šele prvi put ušao u sobu”. Njihovo prijateljstvo preraslo je u ljubav tijekom putovanja u Njemačku, što je dovelo do njihova vjenčanja 1978. u Beogradu.
Cijeli svoj profesionalni život proveli su u srcu Beograda, ali su devedesetih gradsku vrevu zamijenili vikendicom u Moštanici, u blizini glavnog grada Srbije. Ipak, ondje su živjeli samo pet godina, jer su oboje osjećali snažnu privrženost svojim živim životima, što im je na kraju nedostajalo.U intervjuu iz 2006. izjavila je da je njezin brak fantastičan i napomenula da su jedini aspekt za kojim čezne u životu njezina djeca. Usnijina tuga za djecom bila je naširoko poznat aspekt njene priče.
Sama do kraja.Među poznavateljima Slavoljuba i Usnije bilo je dobro poznato koliko su bili bliski. Slijedom toga, njezin dubok utjecaj njegove smrti 2013. nije šok.Stvari su brzo krenule nagore kada je poznata pjevačica otkrila da boluje od raka pluća. Unatoč tome što je počela s kemoterapijom i što je njezina imenjakinja Esma činila sve da Usniju nagovori na liječenje u Njemačkoj, za nju je na kraju bilo prekasno. Bolest je uznapredovala, a metastaze su spriječile bilo kakve dodatne mogućnosti liječenja.
Kako prenose mediji u tom je razdoblju osjećala jake bolove i teško disala te je posljednje dane provela u ležećem položaju. Rečeno je da je značajno izgubila na težini, postavši gotovo neprepoznatljiva jer nije mogla ništa jesti i jer je mogla konzumirati samo vodu.U kolovozu 2015. dala je jednu od svojih posljednjih primjedbi, otkrivši da je izdržala dvije runde kemoterapije, a da je drugi tretman imao razoran učinak na nju. U to je vrijeme teško govorila i trebao joj je dodatni kisik.
Esma je ostala s kolegicom do samog kraja, a često su je posjećivale i ostale kolege iz estrade.1. listopada 2015. Usnija Redžepova preminula je u 74. godini života u Beogradu, nakon dugotrajne i teške borbe s okrutnom bolešću. Njezina ostavština ispunjena je glazbom i dubokim emocijama, budući da su joj osebujni glas i nezaboravna prisutnost osigurali mjesto među najslavnijim i najljepšim pjevačicama bivše Jugoslavije, popraćeno mnoštvom hit pjesama.
Na posljednjem ispraćaju Usnije izostali su njeni kolege iz Makedonije, a nije bilo govora, pa čak ni riječi oproštaja. Jednostavnom i suzdržanom ispraćaju prisustvovali su samo njen najbliži brat Reško, snaha Emira, rodbina iz Skoplja, te pjevači Esma Redžepova i Vasko Jankovs. Od dužnosnika, na dženazi je bio i Nedžad Mustafa, ministar bez portfelja u Vladi Makedonije koji predstavlja romsku zajednicu.
Nakon oproštaja od obitelji, prijatelja i drugova iz djetinjstva u blizini lijesa u kapelici, gdje se spontano prolomio pljesak prije polaska povorke, Usnija je položena na počinak u muslimanskom dijelu groblja Butel u Skoplju, na području gdje su joj najbliži rodbina je pokopana. Time joj je ispunjena posljednja želja, iako je “duboko vezana za Beograd, iz kojeg je počašćena dostojanstvenim ispraćajem do Skoplja.
