Za danas smo vaam spremili jednu jako neobičnu priču, a koja se graniči sa hororom, te je u glavnoj ulozi jedna žena. Ona je tako u svojoj zemlji proglašena i serijskim ubojicom, a evo šta se i desilo…
Ketlin Folbig, žena koja je nekoć bila smatrana najopasnijim serijskim ubicom u Australiji, prošla je kroz jedan od najsvjetlijih i najtragičnijih slučajeva pravde i nepravde u zemlji. Početna optužba bila je da je ubila svoja četiri sina i kćeri – Kejleba, Patrika, Saru i Loru – u periodu od 1989. do 1999. godine. Iako su u početku sve okolnosti ukazivale na najgoru moguću presudu, a njen slučaj postao simbol sudačkih grešaka, u zadnjim godinama pojavili su se dokazi koji su duboko promenili sliku koju je javnost imala o ovom slučaju. Nakon 20 godina provedenih u zatvoru, Ketlin Folbig je na temelju novih, izuzetnih naučnih istraživanja, konačno pomilovana i puštena na slobodu, što je izazvalo veliku pažnju i podiglo brojna pitanja o pravdi, nauci i društvenim normama.
Početak slučaja Ketlin Folbig bio je zasnovan na sumnjivim pretpostavkama, što je predstavljalo osnovu za dalji pravosudni postupak. Ključni faktor u njenoj osudi bio je njen dnevnik, koji je, prema tvrdnjama njenog bivšeg muža, ukazivao na to da je ona odgovorna za smrt svoje djece. Iako je Ketlin u dnevnicima opisivala duboku tugu i krivicu zbog gubitka svoje djece, tužitelji su iskoristili ove zapise kao dokaze njene krivice, smatrajući da su oni predstavljali “priznanje”. Međutim, nijedan konkretan fizički dokaz nije potvrdio tvrdnje o nasilnoj smrti ili gušenju djece, što je trebalo biti ključni element za njenu osudu. Uprkos tome, sud je osudio Ketlin na temelju posrednih dokaza, što je postalo osnovna tema kasnijih kritika i revizije slučaja.
Ketlin je od početka tvrdila da je nevina, a da su smrti njenih djece bile rezultat prirodnih uzroka. U 2003. godini, unatoč njenim tvrdnjama i pokušajima da dokaže svoju nevinnost, bila je osuđena na 40 godina zatvora, sa periodom obavezne kazne od 30 godina. Za mnoge, slučaj je bio misteriozan, jer nije bilo konkretnih dokaza o nasilnom činu. Iako su neki medicinski stručnjaci sugerirali da bi smrt djece mogla biti rezultat veoma rijetkih genetskih poremećaja, ovaj argument nije bio uzet u obzir tokom suđenja, a smrt djece je smatrana sumnjivom i nenormalnom. Ova presuda je ostala nepromenjena tokom godina, sve dok nova istraživanja nisu otvorila prostor za promene u slučaju.
Godine 2019. počela su se pojavljivati nova saznanja koja su izazivala ozbiljne sumnje u Ketlininu krivicu. Grupa uglednih australijskih naučnika i medicinskih stručnjaka počela je preispitivati uzroke smrti djece. Iako je prethodni sudski postupak bio temeljen na pretpostavkama, nova saznanja ukazivala su na mogućnost da su smrtni slučajevi zapravo bili povezani s genetskim poremećajem koji do tada nije bio poznat. Tako su se pojavili dokazi koji su ukazivali na prirodni uzrok smrti koji je do tada bio potpuno neprepoznat. U 2020. godini, devetdeset uglednih naučnika podnijelo je peticiju guverneru Novog Južnog Velsa, tražeći reviziju njenog slučaja na temelju novih saznanja.
U martu 2021. godine, nova istraživanja su donela presudnu promenu u slučaju. Prema saznanjima, smrt svakog od njenih četvoro djece mogla je biti uzrokovana vrlo rijetkim genetskim faktorima, uključujući prirodne uzroke za koje se do tada nije znalo. Ovi novi dokazi bili su ključni za ponovno razmatranje slučaja, što je rezultiralo odlukom guvernerke Margaret Bizli da pomiluje Ketlin Folbig. Njen pomilovanje postalo je istorijski trenutak, jer je nakon 20 godina provedena u zatvoru, Ketlin puštena na slobodu 5. juna 2023. godine.
Iako su se mnogi pitali o pravdi i odgovornosti za dugotrajnu nepravdu koja joj je učinjena, Ketlin je izrazila zahvalnost, ali i tugovanje zbog gubitka svoje djece. Njen izlazak iz zatvora postao je simbol borbe za istinu, a brojni mediji i stručnjaci počeli su postavljati pitanja o odgovornosti sistema za dugo trajanje ovog slučaja. Advokati su takođe isticali da bi bilo ispravno da Ketlin potraži odštetu zbog svih godina koje je provela u zatvoru, suočena sa patnjom i traumama koje je proživela.
Slučaj Ketlin Folbig doveo je do dubokih razmatranja o pravdi, zloupotrebama u pravosudnom sistemu i ulozi nauke u ispravci grešaka. Ovaj slučaj je postavio pitanje kako bi trebalo postupati sa takvim slučajevima, kada nauka i nove spoznaje mogu izmeniti celokupnu sliku o događajima. Dodatno, slučaj je otvorio vrata za razmatranje i reviziju drugih slučajeva koji su se zasnivali na netačnim ili nepotpunim dokazima, kako bi se sprečile daljnje greške u pravosudnom sistemu.
Ketlinin slučaj također je postavio pitanje koliko se mora uložiti napora u osiguravanje pravičnih suđenja i uvažavanje novih naučnih saznanja koja mogu pomoći u utvrđivanju istine. S obzirom na duboku emotivnu i fizičku patnju koju je pretrpjela tokom tih godina, mnogi veruju da je odšteta i dalje nužna, jer su joj godine života oduzete zbog greške u sistemu.
