Priča o starijem Eziju i njegovim oštroumnostima daje duboku lekciju o težini razboritosti i vrlo opreznog govora. Baš kao i mnoge druge kulture, Arapi naglašavaju potrebu za oprezom u otkrivanju drugima osobnih emocija, misli ili problema te činjenicu da nerazboriti ljudi od povjerenja mogu donijeti neželjene posljedice. Prema iskustvu Ezia, otkrivanje njegove ranjivosti otvorilo je pokušaj mnogih da iskoriste njegovo stanje umjesto da mu pomognu.
To znači da je bolje biti svjestan kako netko može izolirati svoj život nego živjeti životom izolacije. Kada ljudi previše govore o svojim bitkama ili problemima, to im možda neće pomoći da izgledaju jaki; mogu nesvjesno isticati svoje slabosti. S druge strane, većina ljudi kojima je potrebna pomoć u teškim trenucima na kraju se osjećaju iznevjereno; daju im se oštre povratne informacije ili ne suosjećaju kada je sve što im je potrebno bilo razumijevanje. Priča o Occamovom starijem prilično naglašava koliko je bitno dopustiti djelima da govore za sebe.
Pronašao je vodu i umjesto da od toga napravi veliku stvar, odlučio je svoj trud nazvati malim. Kasnije se pokazalo da je to bila najkobnija pogreška ikad, jer su čak i njegova dotad sićušna postignuća izgledala velika tako da su ljudi izgubili poštovanje prema njima. Mora postojati sredina između biti ponizan i biti siguran u sebe; ako ljudi previše umanjuju svoj uspjeh, to može dovesti do toga da ih drugi ne cijene. Poruka obje priče jasna je kao bijeli dan: najbolje je šutjeti o svojim slabostima i ne iznositi važne informacije u krivo vrijeme, što bi dovelo do lošeg ishoda.
Također, dobro je čuvati svoje dostojanstvo i poštivati svoje uspjehe jer ono što mislimo o sebi često će drugi misliti o nama. Priče nas pozivaju na razmišljanje o granicama vjere i potrebi za oprezom u našim vezama s drugim ljudima. Snaga riječi, njihov utjecaj na našu sigurnost i ugled te njihov učinak na naše veze s drugima. Trebali bismo držati svoje riječi i ispravno dijeliti informacije kako bismo se zaštitili od moguće kontrole i nedjela, a istodobno zadržali kontrolu nad vlastitim životima. Aronija (Aronia melanocarpa) je višegodišnji grm podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koji je posljednjih godina stekao sve veću popularnost zbog svojih iznimnih zdravstvenih prednosti.
Plodovi aronije male su tamnoljubičaste bobice, bogati su antioksidansima, vitaminima (osobito vitaminom C), flavonoidima i antocijanima koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i jačaju imunološki sustav. Opis pogodnosti Bobice aronije imaju vrlo jake antioksidativne učinke, tako da će pomoći u smanjenju upale i zauzvrat regulirati krvni tlak i kolesterol pojedinca – a sve bi to trebalo podržati zdravlje srca. Dokazi potvrđuju da redovita konzumacija aronije ili ekstrakta aronije može pomoći u smanjenju rizika od kroničnih bolesti, uključujući dijabetes, rak i bolesti srca.
Koristeći Bobice aronije koriste se svježe ili kao sok, sušene, u džemovima, voćnim jogurtima i brojnim drugim proizvodima. Iako je okus bobica pomalo opor, njihov specifičan okus prelijeva se u nutritivne vrijednosti. Ekološka prednost Aronija može pridonijeti zdravlju tla jer njezin korijenski sustav djeluje kao pokrov i sprječava eroziju. Također je otporan na bolesti i štetočine, čime se smanjuje potreba za pesticidima u vrtu. Aronija. Nevjerojatna biljka, zdravstvene dobrobiti, ekološka održivost čine je dobrim izborom za one koji žele pomoći svom zdravlju i pomoći okolišu.
