Tema današnjeg članka je odnos društva prema ženskoj djeci i način na koji pojedina uvjerenja još uvijek utiču na porodice i živote mnogih žena. Iako živimo u vremenu koje se smatra modernim i naprednim, neke stare podjele i dalje postoje, ostavljajući duboke posljedice na roditelje i djecu.
U mnogim sredinama još uvijek se može čuti mišljenje da je sin važniji od kćerke. Takvi stavovi prenose se generacijama i često stvaraju veliki pritisak na žene koje se osjećaju odgovornima za nešto na šta zapravo ne mogu uticati. Umjesto da dolazak djeteta bude razlog za sreću i zahvalnost, neke porodice rođenje djevojčice doživljavaju kao razočaranje.
Jedna priča koja je izazvala snažne reakcije u javnosti pokazala je koliko takav način razmišljanja može biti bolan i nepravedan. Tokom jednog javnog obraćanja, Muhamed Demirović govorio je o događaju koji je ostavio snažan utisak na sve koji su ga slušali.
Ispričao je priču o porodici koja je već imala tri kćerke. Kada je žena ponovo ostala trudna, umjesto podrške i radosti, suočila se sa ogromnim pritiskom svog supruga. On joj je jasno dao do znanja da želi sina i da ne prihvata mogućnost da ponovo dobije djevojčicu.
Njegove riječi bile su hladne i surove. Rekao je da se ne vraća kući ako rodi još jednu kćerku. Takva prijetnja ostavila je dubok strah u srcu trudne žene koja je umjesto da mirno čeka dolazak djeteta, živjela u neizvjesnosti i boli.
- Kada je došao dan porođaja, rodila je zdravu djevojčicu. Međutim, umjesto sreće koju bi svaka majka trebala osjetiti u tom trenutku, ona je bila slomljena. Dok je držala bebu u naručju, u njenim očima nije bilo radosti nego straha zbog onoga što je čeka kada napusti bolnicu.
Njeno stanje primijetio je doktor koji je prisustvovao porođaju. Vidio je tugu na njenom licu i odlučio da reaguje na način koji će zauvijek promijeniti razmišljanje njenog supruga.
Tražio je broj telefona njenog muža i nazvao ga. Umjesto istine, saopštio mu je vijest da je dobio sina. Reakcija muškarca bila je trenutna. Pun uzbuđenja i sreće odmah je krenuo prema bolnici kako bi vidio dijete koje je toliko priželjkivao.
Doktor ga je dočekao mirno i bez osuđivanja. Kada je muškarac stigao, umjesto sina ugledao je svoju četvrtu kćerku. U tom trenutku bio je zbunjen i nije razumio šta se događa.
Tada mu je doktor pokazao drugo novorođenče koje je tog dana rođeno u bolnici. Dijete je bilo teško bolesno i suočeno sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Zamolio je muškarca da uzme bebu u naručje i da dobro pogleda ono što zaista znači imati zdravo dijete.
Taj trenutak potpuno je promijenio njegovo razmišljanje. Dok je u rukama držao bolesno dijete, prvi put je shvatio koliko je bio zaslijepljen pogrešnim očekivanjima i koliko je nepravedno gledao na vlastitu porodicu.
Doktor mu je tada rekao da pogleda svoju kćerku — zdravu, lijepu i njegovu. Objasnio mu je da je najveći dar upravo to što ima zdravo dijete, bez obzira na to da li je dječak ili djevojčica.
Te riječi pogodile su ga snažnije nego bilo kakva kritika. Prišao je svojoj supruzi, zagrlio je i prvi put iskreno prihvatio svoju kćerku bez razočaranja i ljutnje.
- Ova priča izazvala je mnogo emocija jer pokazuje koliko duboko ukorijenjeni stereotipi mogu uništiti porodičnu sreću. Mnoge žene i danas žive pod pritiskom da moraju roditi sina kako bi bile prihvaćene ili poštovane unutar porodice.
Takav način razmišljanja ostavlja posljedice ne samo na majke nego i na djecu. Dijete koje osjeti da nije dovoljno voljeno samo zbog svog pola može cijeli život nositi osjećaj manje vrijednosti.
Kćerke često odrastaju pokušavajući dokazati da vrijede jednako kao i dječaci. Umjesto bezbrižnog djetinjstva, nose teret očekivanja i osjećaj da moraju zaslužiti ljubav koju bi trebale dobiti bez uslova.
S druge strane, i same majke prolaze kroz ogromnu emocionalnu bol. Mnoge žene osjećaju krivicu zbog stvari koje ne mogu kontrolisati, iako pol djeteta nije nešto o čemu majka odlučuje.
Upravo zato je poruka ove priče važna za cijelo društvo. Vrijednost djeteta nikada ne smije zavisiti od toga da li je rođeno kao dječak ili djevojčica. Mnogo važnije je kakav čovjek postane, koliko ljubavi nosi u sebi i kakve vrijednosti dobije tokom odrastanja.
Danas postoje brojne žene koje su svojim radom, znanjem i humanošću promijenile svijet. Kćerke postaju doktori, profesori, umjetnici, naučnici i osobe koje brinu o roditeljima jednako, a često i više nego sinovi.
Roditeljstvo ne znači birati koje dijete više vrijedi. Biti roditelj znači pružiti ljubav, sigurnost i podršku svakom djetetu bez obzira na pol.
Nažalost, patrijarhalna uvjerenja još uvijek postoje u mnogim sredinama. Ljudi često više razmišljaju o „nasljedniku“ nego o tome da odgajaju sretnu i voljenu djecu.
Takva razmišljanja stvaraju podjele unutar porodice i prenose pogrešne vrijednosti na nove generacije. Dijete koje odrasta u okruženju gdje se jedno više cijeni od drugog nosi emocionalne posljedice koje mogu trajati cijeli život.
Zbog toga je veoma važno govoriti o ovim temama otvoreno i iskreno. Promjene ne dolaze same od sebe. Potrebno je obrazovanje, razumijevanje i svijest da bi društvo postalo pravednije za svako dijete.
Ljubav prema djetetu ne smije imati uslove. Dijete nije manje vrijedno zato što je djevojčica niti više vrijedno zato što je dječak. Svako dijete zaslužuje da bude dočekano sa istom srećom i nježnošću.
Priča koju je ispričao Muhamed Demirović mnoge je natjerala da zastanu i razmisle o vlastitim stavovima. Pokazala je koliko čovjek može pogriješiti kada dozvoli da ga vode predrasude umjesto srca.
Na kraju, najvažnije nije ko će nositi prezime ili biti „nasljednik“. Najvažnije je da dijete raste u domu gdje će osjećati sigurnost, poštovanje i ljubav.
Jer prava vrijednost porodice ne mjeri se time da li je dijete muško ili žensko. Mjeri se količinom ljubavi koju dobije i čovjekom u kojeg jednog dana izraste
