Blagoje Marjanović Moša bio je prva velika fudbalska zvezda Srbije. Njegova ogromna popularnost nastavila se i nakon Svetskog prvenstva u Urugvaju, gde je Moša igrao na svim utakmicama naše reprezentacije.
Zajedno sa svojim partnerom iz “ubitačnog dvojca” BSK-a, Aleksandrom Tirnanićem Tirketom, postao je prvi profesionalni nogometaš na ovim prostorima, što implicira da je za svoje nogometne nastupe primao nadoknadu.
- U beogradskom društvu Moša je uživao status legende – u svim značajnijim kafanama prestonice imao je svoj sto, trgovci su mu poklanjali engleski materijal, a berberi su za njega čuvali najkvalitetniju kolonjske vode. Zbog spektakularnih golova koje je postizao, oduševljeni navijači su nebrojeno puta nosili Blagoju Marjanovića na leđima nakon utakmice. Njegovo ime bilo je poznato širom Jugoslavije, a devojke su lude za lepim momkom sa talasastom, gustom kosom. Ipak, Moša je cijeli svoj život proveo s jednom ženom – 1938. godine oženio se Planinkom Ćulić iz Splita, koja je također gajila ljubav prema nogometu i bila mu velika podrška. Par je dobio dvoje djece: sina Zorana i ćerku Višnju.
Najbolji strelac prvenstva Jugoslavije, Moša, postigao je ovaj status čak tri puta – 1930., 1936. i 1937. godine. Njegov posljednji nastup u dresu s državnim grbom odigrao je 3. travnja 1938. godine protiv Poljske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Tijekom svoje karijere u reprezentaciji, nastupio je 57 puta i postigao 36 golova. Nakon što se povukao iz aktivnog nogometa krajem četrdesetih, Moša se posvetio trenerskoj karijeri. Ovaj put mu je nakratko prekinuo Drugi svjetski rat, tijekom kojeg je kao vozač Jugoslovenske kraljevske vojske bio zatvorenik u logoru “Firstenberg” kod Berlina, gdje je ostao do 1944. godine.
Nakon 1945. godine, Moša je obavljao funkciju trenera BSK-a, s kojim je 1953. godine osvojio nacionalni kup. Također je trenirao talijanske klubove Torino i Kataniju, a potom i Pobedu iz Prilepa. Osim toga, napisao je udžbenik pod naslovom “Kako ću najbolje pripremiti svoj tim”, a kroz njegovu “školu” prošla su neka od najistaknutijih imena jugoslovenskog fudbala koja su se kasnije proslavila.
- Blagoje Marjanović Moša imao je blistavu karijeru koja je prekinuta u trenutku kada se pripremao za put u Koreju 1961. godine. Tada je doživio ozbiljan moždani udar, nakon kojeg mu je cela desna strana ostala oduzeta, a sposobnost govora nikada se nije povratila. U to vrijeme imao je samo 54 godine.
Moša se suočavao s posljedicama moždanog udara do kraja svog života. Njegov sin često ga je vodio u šetnje po Beogradu, a tijekom mnogih godina građani glavnog grada su ga prepoznavali i pozdravljali, nikada ga ne zaboravljajući. Najveće zadovoljstvo pružao mu je odlazak na stadion, gdje je imao doživotnu počasnu propusnicu za sve utakmice unutar teritorije SFRJ.
Preminuo je 1984. godine, a njegovi posmrtni ostaci položeni su u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu. Jedna ulica u Novom Beogradu nosi njegovo ime, dok je na gradskom stadionu u Pančevu postavljena spomen česma u njegovu čast, navodi istorijskizabavnik.rs.
