– Nikola Rokvić je u posljednjih mjesec dana jedan od poznatijih likova, jer se o njemu jako puno piše i to zbog njegovoga humanitarnog akta. naime, on je sa suprugom Bojanom osnovao i fondaciju za oboljelu djecu iz Srbije, a sada se odlučio da krene pješke do Grčke, sam samcat, te da uz put prikuplja humanitarnu pomoć.
Tijekom jednomjesečnog putovanja Nikola Rokvić krenuo je u šetnju do samostana svetog Nektarija Eginskog, gdje je milosrdno prikupljao sredstva za dječju onkologiju. Unatoč raznim vremenskim neprilikama i izazovima, pjevač je ustrajao na putu do Egine, dok je njegova supruga Bojana Barović s nestrpljenjem iščekivala njegov dolazak u Grčku, u pratnji njihove kćerkice. Njegovoj sreći nije bilo kraja, ne samo zbog uspjeha koji je postigao, već i zbog milijuna dinara koje je prikupio za pomoć djeci kojoj je pomoć najpotrebnija.
Odjek njegovih ranih radova i izjava iz mladosti još je svjež, jer u posljednje vrijeme kruže raznim mrežama. Unatoč velikoj podršci, podsjećanje na detalje iz prošlosti oko Nikole kroz kruženje skandaloznih intervjua na poznatoj društvenoj mreži Twitter pokazuje kako svaki pozitivan postupak javne osobe može potaknuti sjećanja i reakcije među korisnicima.
- Nažalost, teško mi je ozbiljno shvatiti hodočašće Nikole Rokvića zbog trajnog utjecaja naslova: “Ako me netko ne želi omalovažiti, odmah ću otići” – ova je rečenica ispisana na X. Dok je Rokvić bio zaluđen noćnim životom i prepuštanjem djevojačkom društvu, na mreži X na naslovnici je izašao Skandal, izdanje staro petnaestak godina. Suprotno tome, postoje pojedinci koji su duboko uznemireni postojanjem takvog vremenskog stroja i izrazili su svoje uvjerenje da čovječanstvo ne bi trebalo imati ovlasti mijenjati tijek događaja.
Razmotrite scenarij u kojem ćete, desetljeće od sada, preuzeti inicijativu za koordinaciju humanitarnog pothvata i uspješno prikupiti 250.000 eura. Nažalost, uvijek će biti pojedinaca koji snime screenshot takvog hvalevrijednog čina i podijele ga isključivo u svrhu skupljanja nekoliko lajkova na društvenim mrežama. Nekim ljudima može trebati neko vrijeme da shvate važnost činjenja onoga što je ispravno i da krenu vlastitim putem, dok je drugima čak ni vrijednost pet života nedovoljna. Odvojite trenutak za razmišljanje o ovom komentaru koji potiče na razmišljanje.
Pjevačica se iz prve ruke susrela s istinitošću strane poslovice, u slobodnom prijevodu: „Svaki postupak ima svoje posljedice. Vrijedi istaknuti da je Rokvić već desetljeće u veseloj bračnoj zajednici s manekenkom Bojanom Barović, a zajedno su odgojili troje djece. Njihova je veza u javnosti prepoznata kao jedna od najskladnijih. Bojana je odigrala ključnu ulogu u podršci Rokvićevim naporima u osnivanju zaklade „Obitelj“, koja je i dalje posvećena humanitarnim nastojanjima. Važno je napomenuti da su zakladu pod nazivom “Obitelj” osnovali Nikola Rokvić i njegova supruga Bojana, upravo s ciljem pomoći dječjoj onkologiji.
U potrazi za tim ciljem, Nikola je krenuo na mukotrpan put dug 1060 kilometara pješice, koji ga je doveo do manastira Svetog Nektarija Eginskog. Izdržavajući kišu, vjetar i sunce ukupno 31 dan, očekuje se da će danas stići na odredište. Na svom putu uspio je prikupiti vrtoglavih 31 milijun dinara koje namjerava donirati dječjoj onkologiji. U pratnji svojih najmilijih, bliskih prijatelja i brojnih uglednih pojedinaca, osim novčanih priloga, usput je primio i srdačnu potporu i srdačne dobrodošlice. Dok se približavao predgrađu Atene posljednjeg dana svog hodočašća, dočekao ga je proslavljeni košarkaš Miroslav Raduljica i poklonio mu cijenjenu ikonu.
Nakon nekoliko godina, uspinje se na mjesto svećenika, a kasnije postiže cijenjeni čin arhimandrita. Uz to, preuzeo je ulogu tajnika Aleksandrijske patrijaršije i potom je izabran za mitropolita Pentapolisa. Od 1894. do 1908. služio je kao voditelj teološke škole u Ateni prije nego što je otišao u mirovinu. Tijekom umirovljenja boravio je u samostanu Trojstva koji se nalazi u Egini, zbog čega je bio poznat kao Egina. Prema dugoj tradiciji, Nektarije se odvažio na Eginu u potrazi za prikladnim mjestom za osnivanje samostana.
U to je vrijeme navodno primio božanske posjete od svete Mine i svetog Dionizija Zakitonskog, koji su otkrili točno mjesto na kojem je samostan nekoć stajao. Nadahnut ovim otkrivenjem, Nektarije je odlučio sagraditi samostan upravo na tom mjestu. Godine 1920. Sveti Nektarije Eginski preminuo je u atenskoj bolnici, vjerojatno od raka prostate. Grčka pravoslavna crkva priznala je njegovu svetost 1961. kada ga je Carigradska patrijaršija proglasila svetim. Posebno je istaknuto da je posljednji svetac koji je proglašen svetim u Grčkoj pravoslavnoj crkvi.
