Dragana Mirković već nekoliko godina ustrajno drži svoju poziciju na vrhu estrade.
Svoja postignuća može u potpunosti zahvaliti njezinom iznimnom vokalnom talentu i kvaliteti pjesama, kao i nepokolebljivom ohrabrenju roditelja Jelice i Predraga te sestre Dušice. Unatoč dugogodišnjem boravku u inozemstvu, uvijek je imala dubok osjećaj ponosa na svoje korijene, a svi znaju da je porijeklom iz sela Kasidol kod Požarevca.
Dragana Mirković ostala je nepokolebljiva u ponosu svom rodnom mjestu, čak i na kritike onih koji je nisu odobravali. Nikada nije osjećala potrebu mijenjati se na temelju mišljenja drugih.
Nevjerojatan je broj puta kada sam bio fizički napadnut samo zbog svog ponašanja. Ironično je da su me moja ljubaznost i lijepo ponašanje, koji se obično smatraju pozitivnim osobinama, učinili metom nasilja. Da sam samo bio asertivniji i manje pristojan, možda bih mogao izbjeći te fizičke napade.
Unatoč zlonamjernim postupcima drugih, odbio sam im dopustiti da ugase unutarnju ljepotu u meni. Imao sam sreću primiti brojne blagoslove u životu, a sve sam stekao poštenim putem. Ponosan sam što dolazim iz ugledne obitelji koja nikada nikome nije nanijela zlo.
Izražavam zahvalnost svojim roditeljima na uzornom ponašanju koje me inspiriralo da težim osobnom razvoju i dajem pozitivan primjer vlastitoj djeci. Sama pomisao da bi netko okaljao moj ugled prepričavanjem prošlih djela mojoj djeci ispunjava me neizmjernom tugom.
Zamislite ovo: nalazite se u svom okruženju i netko govori neistinu o vama. Težina krivnje pada na vas. Sada, pojačajte taj osjećaj zamišljajući cijelu populaciju kako konzumira tu istu laž. U mom slučaju, nikada nisam pokušao pobiti ništa od toga.
Dragana Mirković je u intervjuu za lokalni medij Espreso izrazila uvjerenje da će vrijeme otkriti istinu. No, priznala je i nelagodu zbog gomilanja iskustava. Srećom, i oni koji je osobno ne poznaju znaju što s njom ne štima.
Nakon 24 godine braka, Dragana Mirković odlučila je pokrenuti brakorazvodnu parnicu od supruga, poduzetnika Tonija Bijelića, kako bi podsjetila na njihovu trenutnu situaciju.
Žao mi je što vas moram obavijestiti da sam pokrenuo postupak za razvod braka.
Tijekom duljeg razdoblja, dinamika moje veze s Tonijem drastično se promijenila; u biti smo živjeli odvojene živote i više ne živimo zajedno.
Kako bih dao prednost dobrobiti svoje obitelji i održao vrijednosti koje su mi usađene, uložio sam sve napore da spasim jedinstvo koje smo nekad dijelili, unatoč nepremostivim razlikama. Međutim, pokazalo se da je naše partnerstvo prestalo funkcionirati, što je dovelo do odluke o raskidu našeg braka.
Folk diva iskazala je nepokolebljivu privrženost svojim principima i načinu života, kao što ostaje privržena svojoj obitelji i publici. Istaknula je i svoje trajno poštovanje prema Toniju, kao ocu njezine djece i osobi s kojom je provela prekrasne godine.
BONUS TEKST:
U zabačenom selu usred guste šume, gdje se čini da vrijeme teče sporije, živjela je zajednica ljudi čije su sudbine isprepletene kao niti u šarenilu tkanja. Njihovi su dani bili ispunjeni jednostavnim radostima života na selu, dok su noći donosile mir i spokoj pod zvjezdanim nebom.
U središtu sela stajala je stara drvena crkva, čije su se zvona oglašavala svakog jutra, pozivajući vjerne na molitvu i zahvalnost za novi dan. Njezine su zidine čuvale tisućljetne tajne i priče generacija koje su prošle, dok su svijeće koje su gorjele na oltaru svjetlost bacale na umorne duše tražeći nadu i utjehu.
Oko crkve, kuće su se protezale poput čuvara prošlosti, svaka sa svojom pričom i svjedočanstvom o životima koji su se u njima odvijali. Bilo je tu starih bakica koje su pletle vunu pod hladom starog hrasta, smijući se svojim uspomenama i mudrim pričama iz prošlosti. Bilo je tu mladih obitelji, čije su kuće odzvanjale smijehom djece i ljubavlju koja je rasla svakim danom.
U srcu sela tekla je mala rijeka, čija je voda šaptala tajne šume i nosila darove plodnog tla. Ribari bi svako jutro zaplovili njenim mirnim tokom, loviti ribu koja je bila izvor hrane i života za cijelu zajednicu. Pored rijeke, livade su se protezale do horizonta, zelene i bujne, poput prostirke ispred prijestolja prirode.
Ali, kao što i u svakoj priči postoji tamna strana, tako je i u ovom idiličnom selu skriveno zlo koje prijeti da poremeti ravnotežu. Na rubu šume, tamo gdje sunčeva svjetlost teško dopire, ležao je dvorac zlog čarobnjaka, čije su se sjenke širile poput kandži prema selu. Njegova je moć bila opasna, njegova je zloba bila neumoljiva, i svi su se bojali pomisliti na dan kad bi se ta tama mogla proširiti i progutati svjetlost sela.
Ali usprkos prijetnjama koje su dolazile iz tame, selo je odolijevalo, hrabrošću i solidarnošću svojih stanovnika. Ljudi su se okupljali oko vatre, dijeleći priče i pjesme koje su njegovali kao svoje najveće blago. Njihova je zajednička snaga bila poput štit koji je odbijao svaku prijetnju, svjetlo koje je raspršivalo tamu.
I tako, u tom zabačenom selu usred guste šume, život je tečno poput rijeke, ispunjen radostima i izazovima, ljubavlju i tjeskobom, nadom i strahom. Ali uprkos svemu, svako jutro sunce bi se ponovno pojavilo na nebu, donoseći novu priliku za život i novo poglavlje u beskonačnoj priči sela koje je bilo poput utvrde svjetlosti usred tame.
